Prije večere Igor je zamolio Selmu da malo uspori dok govori. Rekao je da njegovi poslovni poznanici teško razumiju njen naglasak. Selma je pomislila da se šali, ali se nije nasmijao. Živjela je u tom gradu petnaest godina, vodila svoj posao i svakodnevno razgovarala s ljudima koji je sasvim dobro razumiju. Ipak, pred ogledalom je ponovila nekoliko rečenica, ljuta na sebe što uopće pokušava zvučati prihvatljivije čovjeku s kojim dijeli krevet.
U restoranu ju je Igor predstavio kao ženu koja je odrasla u inostranstvu. To je objasnilo naglasak prije nego što je otvorila usta. Selma je odrasla u malom mjestu nekoliko sati vožnje odatle. U inostranstvu je provela jedan školski raspust kod tetke. Pogledala ga je, očekujući ispravku. On je nastavio pričati o njenom "međunarodnom iskustvu", preuređujući njen život tako lako kao što konobar premješta pogrešno postavljenu čašu.
Žena s druge strane stola pitala je u kojem je gradu živjela. Selma je rekla ime svog rodnog mjesta. Igor se ubacio da je to porodična kuća, ali ona je nastavila. Ispričala je da joj je otac vozio autobus, majka držala malu prodavnicu, a da je prve mušterije šišala u sobi iza kuhinje. Nije izgovarala te stvari kao izazov. Bile su obične činjenice koje je odjednom morala braniti od čovjeka koji ih je smatrao nedovoljno elegantnim.
Jedan gost se nasmijao i pitao Igora odakle mu onda priča o inostranstvu. Igor je rekao da se pogrešno izrazio. Selma je odgovorila da nije prvi put, iako to prvi put čuje pred tolikim ljudima. Večera je zastala. Poslovni partner pokušao je prebaciti razgovor na jelovnik. Selma mu je zahvalila, ustala i rekla da će večer nastaviti drugdje. Nije čekala da Igor odluči hoće li je pratiti ili ostati uz pažljivo izabrane svjedoke.
Pratio ju je do izlaza i optužio da ga je ponizila. Nije rekao da se stidi što je lagao. Rekao je da su ti ljudi važni. Selma ga je pitala za šta su toliko važni da ona mora postati neko drugi da bi sjela s njima. Nije imao odgovor koji bi dobro zvučao izvan restorana. Taksi je stigao dok je još govorio da nije tako mislio. Ona je prvi put te večeri govorila brzo, prirodno i bez izvinjenja.
Sutradan je pokupila svoje stvari. Među njima je bila fotografija roditeljske prodavnice koju nikada nije stavio na policu, jer se navodno nije uklapala u okvir. Selma je odnijela i fotografiju i okvir. Kasnije je čula da se večera pamti kao neugodan skandal. Nije pokušala popraviti tu verziju. Imala je dovoljno posla vraćajući vlastiti glas na mjesto s kojeg ga je, zbog ljubavi, počela pomjerati sama.