Svake srijede Nermin je dolazio u biblioteku deset minuta ranije. Imao je šezdeset četiri godine, uredno podšišanu sijedu kosu i naviku da vraća knjige s papirićem na najdražoj stranici. Bibliotekarka Jasna, devet godina mlađa, papiriće je čuvala u ladici koju nije otvarala pred kolegicama.

Otkako su oboje ostali sami, njihovi razgovori o romanima trajali su sve duže. Jednom ju je pozvao na kafu. Rekla je da bi voljela, ali da joj je te sedmice gužva. Nermin nije pitao ponovo. Poslije je Jasna često zažalila što nije odmah predložila drugi dan.

Na književnoj večeri organizatorica je u šali rekla da Nermin vjerovatno čita samo zato što mu se sviđa bibliotekarka. Nekoliko ljudi se nasmijalo. On je pocrvenio, ali nije spustio pogled. Jasna je osjetila kako joj se ruka steže oko programa. Organizatorica je dodala da za neke romanse postoji rok trajanja.

"Za knjige znam da se može obnoviti posudba", odgovorio je Nermin. "Za ljude prvo treba pitati žele li ostati." Nije tražio aplauz. Okrenuo se autorici na pozornici i postavio pitanje o njenom romanu. Smijeh se ugasio jer niko nije mogao nastaviti šalu a da otvoreno ne bude grub.

Jasna ga je nakon programa pronašla kako slaže stolice. Rekla je da joj je žao. On je slegnuo ramenima, ali ona je vidjela da ga je pogodilo. Objasnio je da nije neugodno zaljubiti se, nego slušati kako drugi od toga prave predstavu. "I tebi mora biti dopušteno da kažeš ne, bez njihove publike."

Tada mu je kazala da je odgovor na kafu bio nespretan, ne negativan. Predložila je subotu. Nermin je izvadio telefon, iako je znao da nema nikakvu obavezu. "U jedanaest?" Pitala je može li ranije, jer tada pekara još ima tople kifle. Zapisao je deset, pod imenom "Jasna, kafa".

U subotu su razgovarali o svojim pokojnim partnerima, ali i o lošem filmu koji su oboje gledali. Nijedno nije očekivalo da drugi zamijeni nekoga. Kad je konobar donio račun, Jasna je tražila da ga podijele. Nermin je rekao da onda sljedeći put on bira kolač. Ona se nasmijala i prihvatila sljedeći put.

Na narednoj književnoj večeri sjedili su uz prozor. Organizatorica im se izvinila prije nego što su ušli gosti. Jasna je prihvatila izvinjenje, pa sklonila torbu sa susjedne stolice. Nermin je sjeo, pružio joj knjigu i pokazao papirić među stranicama. Ovaj put na njemu nije bio citat, nego adresa male pekare koju je želio da zajedno pronađu.