Adnan je skrenuo prema mostu, a Dunja prema prolazu pored zatvorene slastičarne. Oboje su zastali i nasmijali se. Slavilo se petnaest godina njihove veze i dogovorili su da prošetaju do mjesta na kojem su se prvi put poljubili. Dunja je bila sigurna u prolaz. Sjećala se hladnog zida na leđima i njegove mokre jakne. Adnan je pokazivao most, gotovo uvrijeđen preciznošću kojom je ona odbacivala njegovu uspomenu.

U njegovoj verziji bila je vedra večer. Ona je nosila plavu maramu, rijeka je mirisala na ljeto, a on ju je poljubio nakon što je rekla nešto zbog čega su se smijali. Dunja je maramu dobila dvije godine kasnije. Rekla mu je to. On je odgovorio da marama možda nije bila plava, kao da će promjena boje spasiti cijeli događaj. Nastavili su hodati svaki malo ispred onog drugog.

Kod slastičarne mu je pokazala mjesto. Poljubio ju je nakon što joj je pukla vrećica i narandže se razletjele po kiši. Bila je umorna, ljuta na pokvaren dan i uvjerena da on ide za njom iz sažaljenja. Adnan se sjetio voća. Sjetio se da je jednu narandžu donio kući u džepu. Ali poljubac nije pamtio. Dunjino lice se promijenilo. Pitala je kako može zaboraviti ono što je njoj omogućilo da ga sutradan ponovo nazove.

Rekao je da je tada mislio kako ga je poljubila samo u znak zahvalnosti. Zbog toga je na mostu, nekoliko dana poslije, bio užasno nervozan. Dunja je sjela na niski zid. Petnaest godina govorila je prijateljicama da se on nikada nije bojao odbijanja. Sada je stajao pred njom i priznavao da je onu narandžu danima držao na kuhinjskom stolu jer nije znao šta događaj znači. Nije znala je li joj to smiješno ili žao.

Otišli su i do mosta. Adnan se nije mogao sjetiti šale koja ih je nasmijala. Dunja mu je rekla da vjerovatno nije bila naročito dobra. Ovog puta nije branio uspomenu. Stajali su uz ogradu i pokušavali odvojiti ono što su proživjeli od onoga što su kasnije toliko puta prepričali. Neke su se stvari raspadale čim bi ih dotakli. Druge, poput mokre jakne i narandže, ostajale su neobično jasne.

Na povratku su kupili dvije narandže. Dunja nije željela novu savršenu priču za sljedeću godišnjicu. Željela je da Adnan ponese kesu jer su joj ruke bile hladne. Pred ulazom ga je poljubila, pa pitala zna li šta to znači. Rekao je da će ipak provjeriti sutra. Smijala se dok je tražila ključ. Ovaj poljubac nisu morali proglasiti prvim ni najboljim da bi ga ponijeli kući.