Vesna je naočale ostavila u torbi, a Mladen svoje u automobilu. Nijedno nije znalo za odluku drugog. Sjeli su u restoran s malim svjetiljkama na stolovima i jelovnikom čija su slova bila tanja od grančica u ukrasnoj vazi. Vesna ga je držala malo dalje od sebe. Mladen ga je približio lampi. Oboje su izgledali ozbiljno, kao da biraju naročito važno jelo, dok zapravo nisu mogli pročitati ni polovinu ponuđenog.
Upoznali su se preko prijateljice i prvi put izašli sami. Imali su dovoljno godina da više ne očekuju savršenstvo, barem u teoriji. Vesna je ipak željela izgledati neopterećeno, a Mladen mlađe nego na fotografiji koju je prijateljica odabrala. Naočale su im se učinile malom stvari koju mogu preskočiti. Ni jedno ni drugo nije predvidjelo da će zbog tog sitnog izbora narednih deset minuta voditi pregovore s nečitljivim papirom.
Vesna je pokazala na red za koji je mislila da opisuje ribu. Mladen je naručio isto, zahvalan što ne mora dodatno birati. Konobar je pitao jesu li sigurni da žele dvije porcije. Oboje su odgovorili da jesu. Kad je stigla velika zdjela hladne salate s voćem, pogledali su jedno drugo istim iznenađenjem. Vesna je prva upitala je li možda došlo do zamjene.
Konobar je pokazao tačan red. Mladen je još pokušavao razaznati slova kad je Vesna izvadila naočale. Pročitala je, zastala, pa se počela smijati. Priznala je da nije vidjela šta naručuje. Mladen je spustio jelovnik i rekao da njegove naočale čekaju u autu, vjerovatno pametnije od njega. Konobar se nasmijao tek kad su se oni već smijali, pa predložio da salatu podijele i izaberu još nešto.
Mladen je izašao po naočale. Dok ga je čekala, Vesna je prvi put mirno pročitala cijeli meni. Kad se vratio, zamolio ju je da ne kaže njihovoj prijateljici, a zatim sam dodao da će joj sigurno reći jer je priča previše dobra. Vesna mu je pokazala jelo koje stvarno želi. Naručili su različito, bez potrebe da podudarnost izmišljaju čak i u večeri.
Razgovor je poslije postao bolji. Pričali su o stvarima koje više ne rade kao nekad, ali i o onome što rade lakše: odbijanju lošeg društva, biranju udobnih cipela, odlasku kući kad su umorni. Nisu od godina napravili takmičenje u prihvatanju sebe. Mladen je i dalje povremeno skidao naočale dok govori, a Vesna se namještala prema svjetlu koje joj se sviđa.
Na drugom sastanku donijela je rezervne naočale, za slučaj da opet nešto zaborave. Mladen je donio knjigu s velikim slovima i na prvu stranicu napisao poziv na treću večeru. Vesna je odgovorila da prihvata, pod uslovom da smije pročitati jelovnik do kraja. Salatu s voćem više nisu naručili. Ipak, oboje su je pamtili kao najbolji početak večere koju nisu znali izabrati.