Lina je napravila masku od novina jer je zaboravila kupiti pravu. Rub joj je grebao obraz, a kroz otvor za desno oko mogla je vidjeti samo pola čovjeka s kojim je razgovarala. On je nosio jednostavnu crnu masku i tvrdio da je došao isključivo zbog krompiruše. Susjedska zabava održavala se u dvorištu zgrade, pod lampicama koje su se palile tek kada bi neko udario produžni kabl.

Razgovarali su o lošim filmovima, praznim nedjeljama i tome kako svaka porodična grupa ima jednu osobu koja šalje fotografije kafe bez objašnjenja. Lina ga je pozvala na ples. Nije plesao dobro, ali je slušao ritam i izvinio se samo jednom kada joj je stao na stopalo. To joj se svidjelo više od pretjerane spretnosti.

U ponoć su skinuli maske. On je bio Dario s drugog ulaza, čovjek s kojim se tog jutra posvađala zbog uklanjanja stare klupe. Lina je željela prostor za bicikle. Dario je tvrdio da na klupi sjedi njegova majka i još troje starijih susjeda. Razgovor je završio njenom rečenicom da cijelo dvorište ne može biti muzej tuđih navika.

Sada joj je ta rečenica zvučala mnogo grublje. Dario je prvi prepoznao nju i prasnuo u smijeh, pa stao kada je vidio da se postidjela. Rekao je da još misli kako nije u pravu. Lina je odgovorila da i dalje nema gdje ostaviti bicikl. Stajali su s maskama u rukama, iznenađeni što privlačnost nije izbrisala jutarnji spor.

Nisu se poljubili. Otišli su do klupe i sjeli, pomjerajući tanjire koje je neko ostavio. Dario je pokazao gdje bi se mogla skratiti živa ograda. Lina je objasnila zašto taj ugao poplavi kada pada kiša. Razgovarali su dok nisu pronašli manje uredno, ali moguće rješenje: stalak uz zid, uz pomjeranje dvije saksije. Morali bi pitati i ostale, jer dvorište nije pripadalo njihovom novom raspoloženju.

Sedmicu kasnije postavili su stalak uz dogovor stanara. Dario je došao bez majke, Lina bez unaprijed pripremljenih argumenata. Poslije rada sjedili su na sačuvanoj klupi, prljavih ruku, jedući kifle iz kese. Pitala ga je želi li navečer u kino. Rekao je da želi, pod uslovom da ona izabere film koji neće oboje mrziti. Nije mogla obećati. Kada ju je poljubio, novinska maska već je završila u reciklaži, ali su oboje pamtili koliko je malo trebalo da jedan drugog pogrešno vide.