Kad je prodala prvu veću sliku, Sanela je cijelo jutro hodala po stanu u cipelama jer se nije mogla smiriti dovoljno da ih skine. Kupac je navodno bio kolekcionar koji voli mlade autore, iako ona sa četrdeset tri godine sebe nije tako zvala. Muž Armin donio je kolač i rekao da je oduvijek znao kako će je neko prepoznati. Sanela je prvi put ozbiljno razmislila da smanji radno vrijeme u kancelariji i više slika.

Mjesec kasnije posjetili su Arminovog kolegu u novom stanu. U hodniku je stajala njena slika, još umotana uz zid. Kolega je rekao da će je odnijeti njima čim nađe odgovarajući automobil. Sanela je pogledala muža. Pokušao je objasniti da su pomiješali dogovor, ali kolega je već zašutio na način koji nije ostavljao mnogo prostora. Kupovina je bila Arminova. Prijatelj je samo nastupio kao zainteresovani nepoznati čovjek i ponudio cijenu koju su njih dvojica unaprijed odabrala.

Na povratku je Sanela rekla da želi znati odakle novac. Bio je iz njegove lične ušteđevine, što je uklonilo jednu brigu, ali ne i glavnu. Armin nije razumio zašto je poklon povrijedio. Htio joj je podići samopouzdanje. Ona mu je objasnila da je već pregovarala o manjem broju radnih sati, uvjerena da postoji stvarni kupac izvan njihovog kruga. Podrška koja se pretvara da je tržište nije joj dala hrabrost nego pogrešnu informaciju o odluci koja ima cijenu.

Armin je ponudio da sliku sakriju i zaborave. Sanela to nije htjela. Donijela ju je kući, naslonila u radnom kutku i nekoliko dana nije mogla gledati boje koje je ranije voljela. Razgovor o kraćem radnom vremenu zaustavila je dok ne napravi realniji plan. Nastavila je odlaziti na radionicu, ljuta i posramljena što je uspjeh toliko željela. Voditeljica joj je rekla da jedna lažna prodaja ne znači da je i slika lažna, pa je Sanela ostala još sat nakon časa i dovršila novi crtež.

Narednu izložbu posjetili su zajedno. Armin nije ništa kupio niti organizovao. Kad niko prve večeri nije pitao za cijenu, stajao je uz nju i izdržao razočaranje bez pokušaja da ga tajno popravi. Sanela je poslije odnijela sliku kući i nastavila raditi. Za rođendan joj je poklonio kvalitetne kistove, tačno one koje je tražila. Nije tvrdio da zna kakva će joj biti karijera. Rekao je da želi vidjeti šta će napraviti, i ovaj put njegove riječi nisu zahtijevale nepoznatog kupca da bi bile dovoljne.