Kad bi Denis zastao na riječi, Ana bi je pronašla umjesto njega. Radila je to brzo, gotovo nježno, uvjerena da mu olakšava. Upoznali su se preko zajedničkih prijatelja i viđali dva mjeseca. Denis je mucao od djetinjstva. Pisao je duhovite poruke, volio stare vozove i znao slušati Anine duge priče o poslu. Ona je njegovu šutnju često pogrešno čitala kao poziv da ubrza razgovor prije nego što drugi postanu nestrpljivi.
U restoranu je konobar pitao šta žele naručiti. Denis je počeo izgovarati naziv jela, zastao, a Ana naručila drugo za koje je mislila da mu se sviđa. Konobar je otišao prije nego što ju je mogao ispraviti. Denis je položio jelovnik i rekao da je htio sasvim nešto drugo. Ana se nasmijala, spremna pozvati konobara nazad. On je kazao da problem nije samo večera i zamolio je da ga pusti da dovrši rečenicu čak i kad joj se odgovor čini očiglednim.
Ana se prvo branila namjerom. Onda je primijetila da mu upravo ponovo ne dopušta završiti objašnjenje. Zašutjela je. Denis je rekao da može tražiti pomoć kada mu treba, ali ne želi da osoba s kojom izlazi unaprijed odlučuje koliko dugo njegov glas smije zauzimati prostor. Nije bio ljut na konobara koji je požurio za drugim stolom. Bio je povrijeđen njenom pretpostavkom da je značenje njegovih riječi važnije od njegovog prava da ih sam izgovori.
Večer nisu završili savršeno. Ana je nekoliko puta počela upadati pa se zaustavila, previše svjesna vlastitog ponašanja. Denis je na kraju pitao mogu li razgovarati o nečemu osim njegovog govora. Ispričala mu je kako je na poslu pogrešno poslala internu šalu cijelom timu. Nasmijao se toliko da je morao odložiti čašu. Napetost se nije čudesno istopila, ali su ponovo postali dvoje ljudi na večeri, a ne problem i osoba koja ga pokušava riješiti.
Nekoliko sedmica kasnije otišli su na izlet starim vozom. Na blagajni je Ana stajala pokraj njega bez preuzimanja razgovora. Denis je kupio karte i poslije joj dodao jednu, ne zahvaljujući za nešto što je trebalo biti obično. Tokom vožnje ona se izgubila usred vlastite priče jer je zaboravila ime grada. Sačekao je, pa pitao želi li pomoć. Nasmijala se i rekla da želi. Kasnije mu je zaspala na ramenu, mirna uz čovjeka kojeg više nije pokušavala prevesti drugima prije nego što ga sama sasluša.