Selma je putnu torbu držala iza ormara, napunjenu samo napola. Muž Oskar već je mjesecima radio daleko, vraćajući se umoran i odlazeći prije nego što bi uspjeli razgovarati. U međuvremenu se zbližila s Viktorom, prevodiocem koji je unajmio prostor preko puta njene radnje. Planirali su zajednički odlazak na nekoliko dana.

Viktor nije bio slučajni prolaznik. Razgovarali su dugo, šetali po zatvaranju i jednom se poljubili. Selma je znala da mora reći Oskaru šta se dogodilo. Svaki put kad bi nazvao, čula bi umor u njegovom glasu i odgodila razgovor. Odlazak je u njenoj glavi postao način da odluku učini stvarnom.

Vijest o Oskarovoj iznenadnoj smrti stigla je ujutro, preko njegove firme i porodice. Selma je sjela kraj napola napunjene torbe. Nije mogla povezati čovjeka kojeg je namjeravala ostaviti s čovjekom kojem više nikada neće ništa objasniti. Viktor je došao, ostavio hranu i otišao kad je zamolila da bude sama.

Sedmice su prošle među dokumentima, posjetama i stvarima koje su ljudi donosili jer nisu znali šta da kažu. Oskarova odjeća vratila se u dvije kutije. U jednoj je našla sitne račune, rezervni punjač i razglednicu koju nije poslao. Na njoj je napisao samo da bi joj se svidio pogled s prozora.

Kuća je odjednom bila puna njega. Sjećala se šala koje je već zaboravila i trenutaka bliskosti koje je u posljednjim mjesecima potisnula ljutnjom. Osjećala je krivnju, ali i ljubav koja nije nestala samo zato što je odnos postao težak. Viktor joj je poslije tri mjeseca rekao da još čuva rezervaciju za jedno drugo putovanje.

Selma ga je zamolila da je otkaže. Priznala je da više ne zna želi li vezu s njim. On je podsjetio na riječi koje mu je govorila prije nesreće. Ona je rekla da su tada bile istinite, ali da ga ne može zamoliti da čeka dok se njen život ponovo složi. Obećala je odgovor koji je osjećala, ne onaj koji bi njemu najmanje bolio.

Viktor je prihvatio, nakon nekoliko teških pokušaja da pronađe drugačije tumačenje. Njihov posljednji susret bio je kratak. Vratio joj je knjigu, ona njemu šal. Nisu se dogovorili da ostanu prijatelji samo da rastanak ljepše zvuči. Potrebna udaljenost bila je jedina iskrena stvar koju su još mogli dati jedno drugome.

Sljedećeg proljeća Selma je sama otišla u grad s razglednice. Sjedila je uz prozor kafića i napisala nekoliko rečenica o Oskaru, uključujući one ljutite. Navečer je zatvorila bilježnicu i izašla prošetati. U sobi je ostala njegova fotografija. Nije je nosila sa sobom u svaki sat koji je tek dolazio.