Mjesec nakon svadbe, Hana je konačno otvorila kutiju s nepotrebnim kristalnim čašama. Namjeravala ih je zamijeniti za obične tanjire. Ispod ukrasnog papira pronašla je kovertu s hotelskim računom na ime njenog muža, Emira. Datum je bio dva dana prije vjenčanja. Te večeri kasnio je na porodičnu večeru jer je navodno vozio prijatelja čiji se automobil pokvario izvan grada.
Račun je mogao imati više objašnjenja, pa ga nije fotografisala za porodičnu grupu. Stavila ga je pred Emira kada je došao kući. Odmah je rekao da je platio sobu prijatelju. Hana je upitala ime. Izgovorio je jedno, a kada je posegnula za telefonom, priznao da nije bio prijatelj. Sastao se s bivšom partnericom, Lanom. Trebalo je, rekao je, zatvoriti staro poglavlje prije novog života.
"Zašto je zatvaranje trajalo do jutra?" pitala je. Emir je gledao čaše pored sudopera. Priznao je da su nastavili vezu još nekoliko sedmica, sve do svadbe. Hana se sjetila kako je Lana na proslavi stajala blizu izlaza, predstavljena kao poznanica s fakulteta. Najteže joj nije bilo zamisliti hotelsku sobu. Bilo je slušati muža kako pokušava jednu odluku smanjiti na nevažnu grešku, dok je ona u toj istoj sedmici birala njegovo prezime.
Nazvala je Lanu uz kratku poruku da zna za hotel i ne traži intimne detalje. Lana je potvrdila susrete i rekla da je vjerovala kako je vjenčanje odgođeno. Poslala je samo poruku u kojoj Emir to tvrdi. Hana nije tražila dalja dokazivanja. Ista laž imala je dvije različite publike. Zahvalila joj je na odgovoru i završila razgovor prije nego što ga pretvore u uzajamno poređenje.
Sutradan je odgodila sastanak za zajednički stambeni kredit. Emiru je rekla da odluku o braku neće donositi pred bankarskim službenikom. Preselila se privremeno u sestrin mali stan, gdje je spavala na kauču i mrzila jutarnju buku tramvaja. Rođaci su govorili da treba misliti na novac potrošen na svadbu. Hana je slušala do kraja, pa odgovarala da restoran nema pravo glasati o njenom životu.
Poslije nekoliko razgovora uz stručnu podršku odlučila je zatražiti razvod. Emir je konačno prestao govoriti o jednom hotelu i priznao cijeli niz laži. To joj je pomoglo da ode bez sumnje u vlastito pamćenje. Kristalne čaše zamijenila je za šest plavih tanjira. Prve večere u novom stanu jedna porcija tjestenine ohladila se dok je telefonirala sestri. Nije bilo svečano, ali niko nije kasnio s izmišljenog mjesta.