Ena je pripremila osam supa od bundeve, a kancelarija je naručila šest. Otkrila je grešku tek kada je dostavljač Vedad već spustio torbu na pult. Ponudio je da kupi jednu, ali mu je rekla da sjedne dok ona jede drugu. Vanjski stol bio je mokar od jutarnje kiše. Prebrisali su ga dvjema salvetama i ručali iz kartonskih posuda, pažljivo da ne izgore jezik.

Ena je imala dvadeset osam godina i tek otvorenu kuhinju za narudžbe. Vedad je studij završio kasno, a dostavljao je dok je tražio posao u struci. Nije se pravdao zbog bicikla niti je nju nazivao hrabrom poduzetnicom. Pitao je zašto u supu stavlja jabuku. Objasnila mu je i sutradan primijetila da je naručio tačno jednu porciju za sebe, bez izmišljene greške koja bi opravdala dolazak.

Za ručkom su razmjenjivali sasvim različite vijesti. Njena nova pećnica pekla je jače lijevo, njegov intervju trajao je devet minuta. Kad bi on zakasnio, ostavila bi posudu pokrivenu tanjirom. Kada bi ona bila zatrpana poslom, oprao bi vlastitu kašiku i otišao. Nijedno još nije govorilo o sastanku. Njihov prvi dodir bio je sasvim praktičan: držao joj je hladan oblog na opečenom prstu dok je telefonom otkazivala isporuku koja nije mogla čekati.

Vedad je dobio posao u drugom dijelu grada, sa fiksnom pauzom i košuljom koju je morao peglati. Došao je saopštiti vijest očekujući radost, ali Ena se samo nasmiješila i rekla da će mu spremiti posljednju supu. Riječ "posljednju" ponovio je kao da provjerava račun. Ona je objasnila da više neće prolaziti tom ulicom. "Mogu doći i kad ništa ne dostavljam", rekao je. Ena je obrisala pult koji je već bio čist.

Priznala je da joj je bilo lakše vjerovati u raspored nego u njegovo interesovanje. On je priznao da je tri puta nosio cvijeće pa ga poklonio sestri, uvjeren da bi je ometao na poslu. Dogovorili su šetnju poslije zatvaranja, bez hrane i telefona za narudžbe. Ena je prvi put na vrata stavila obavijest da kuhinja nedjeljom ne radi. Nije navela razlog, iako je dugo razmišljala da ga nekako opravda.

Na šetnji su završili pred zatvorenim muzejom koji su oboje željeli vidjeti. Pročitali su radno vrijeme i počeli se smijati. Vedad je predložio kafu, a Ena mu uzela ruku prije nego što pronađe novu praktičnu temu. Sljedećeg ponedjeljka, na njegovom poslu stigla je naručena supa. Na poklopcu nije bilo srca, samo pitanje: "Subota, muzej u jedanaest?" Odgovorio je porukom prije nego što je otvorio posudu.