Na vratima kina pisalo je da je projekcija otkazana zbog kvara. Miona je poruku pročitala dva puta, uvjerena da se takve stvari događaju upravo kada napokon izađe sama. Iza nje je čovjek u tamnoplavoj jakni rekao da je kupio posljednje mjesto i smatrao se sretnikom. Podigao je papirnu kartu, kao da će je vrata prepoznati. Miona je odgovorila da se sad mogu takmičiti ko je sretniji bez filma.
Zvao se Erol i bio je nastavnik geografije na godišnjem odmoru. Miona je radila u laboratoriji i uzela slobodno popodne nakon niza dugih smjena. Film ih je privukao iz suprotnih razloga. Ona je voljela glumicu, on staru muziku korištenu u najavi. Dok su čekali povrat novca, počeli su raspravljati o filmu koji još nisu vidjeli. Blagajnica ih je nasmijano zamolila da se odmaknu kako bi ostali prišli.
Kiša je prestala, ali asfalt je još svijetlio. Erol je predložio kafu, Miona šetnju jer je cijeli dan sjedila. Krenuli su bez odredišta, pa završili kod zatvorene knjižare i izloga punog knjiga koje nijedno nije pročitalo. Erol je izmišljao zaplete prema naslovima. Miona je izabrala najdosadniji i napravila od njega priču o ženi koja pobjegne s tuđom saksijom. Smijao se glasno, ne pogledavajući oko sebe da vidi smije li.
Kad su ogladnjeli, kupili su pite u pekari koja se zatvarala. Jeli su stojeći pod nadstrešnicom. Miona je priznala da joj je neobično provesti cijelo veče s nekim o kome gotovo ništa ne zna. Erol je ponudio uredan pregled godina, posla i nedavnog razvoda, pa zastao. "To zvuči kao prijava za stan", rekao je. Miona mu je dala svoj broj i rekla da će ostalo saznati ako se opet vide, bez potrebe da sve provjere prije posljednjeg zalogaja.
Sutradan ju je nazvao. Nije čekao tri dana niti tvrdio da je slučajno prolazio njenim krajem. Dogovorili su novu projekciju, ovaj put u drugom kinu. Film im se nije svidio. Miona je smatrala kraj nepoštenim, Erol predugim. Na izlazu su se skoro posvađali oko lika koji je lagao iz straha. Zatim je ona rekla da joj je drago što se ne pretvara da se slaže. Erol ju je poljubio tek nakon što je pitala namjerava li cijelo veče ostati filmski kritičar.
Kasnije su čuvali karte s prvog, otkazanog filma u kuhinjskoj ladici s baterijama. Nisu ih uramili. Ponekad bi jednu našli tražeći makaze i prisjetili se da je cijelo veče nastalo iz planova koji nisu uspjeli. Kada bi se njihovi novi planovi promijenili, nisu uvijek reagovali lijepo. Ali barem su znali pitati jedno drugo hoće li kafu ili šetnju prije nego što proglase dan izgubljenim.