Boris je na cilj stigao toliko rano da organizator još nije izvadio traku. Svi su se smijali dok mu je supruga Elvira dodavala vodu. Njihova mala rekreativna trka nije imala veliku nagradu, samo drvenu medalju i pravo da pobjednik izabere restoran za ručak. Boris je podigao ruke, zadovoljan kao dijete. Elvira je primijetila da su mu cipele suhe. Ostali su trebali preći plitki potok kod starog mosta, gdje je jutarnja kiša podigla vodu.
Upitala ga je kako je prošao most. Rekao je da nije bilo problema, pa počeo namještati kacigu koju je već skinuo. Elvira je poznavala taj pokret, korišten kad kupi skuplji dio za bicikl i ne želi odmah reći cijenu. Pitala je je li išao označenom stazom. Boris ju je poveo iza kombija s pićem. Promašio je skretanje, priznao je, i slučajno se našao na kraćoj cesti koja vodi ravno do cilja.
"Onda im reci", odgovorila je.
Nije htio. Govorio je da bi ispao smiješan, da takmičenje ionako nije ozbiljno i da je već toliko puta izgubio. Elvira mu je rekla da neće pred svima otkrivati njihovu privatnu raspravu, ali neće ni potvrditi da je prošao cijelu stazu. Otišla je pomoći rezati voće. Boris je ostao s medaljom oko vrata i vlastitim objašnjenjima, koja su sada zvučala glasnije jer ih niko nije prekidao.
Drugi takmičar, Nedim, stigao je mokar i iscrpljen. Odmah je čestitao Borisu i upitao kakav je prijenos koristio na posljednjem usponu. Boris je pokušao odgovoriti, zatim zašutio. Posmatrao je prijatelja koji mu se iskreno divio zbog dijela puta kojim nije ni prošao. Skinuo je medalju i pozvao organizatora. Priznao je pogrešno skretanje i činjenicu da je znao za grešku prije nego što je prihvatio pobjedu.
Nedim se naljutio više zbog čekanja nego zbog same greške. Nije prihvatio medalju odmah, pa ju je organizator ostavio na stolu dok se ne vrate svi. Ručak su ipak održali, uz nekoliko neugodnih šala koje su brzo prestale zabavljati ljude. Boris nije tražio od Elvire da ga brani. U povratku joj je rekao da ga je bilo sram koliko mu je trebala jedna pobjeda. Ona je odgovorila da ga može slušati o tome i bez medalje.
Na sljedećem izletu nije bilo trke. Boris je vozio uz Nedima i prvi put usporio da sasluša njegovu priču do kraja. Kod mosta je zastao, sišao s bicikla i pažljivo pregazio vodu. Elvira ga je čekala s druge strane. Pružio joj je mokru cipelu kao šalu, a ona ga poljubila u obraz prije nego što se ponovo popnu na bicikle.