Sara je čekala da se posljednji gost oprosti prije nego što je zamolila Emila da prošetaju do rijeke. Završili su šestomjesečno istraživanje starih gradskih zanata. Ona je snimala razgovore, on sređivao građu. Sutra se vraćao kući. Njegov kofer već je stajao kraj vrata, uredan kao sve što je radio.
Tokom zime naučila je kako pije čaj i kada mu treba tišina. On je znao da ona zaboravlja ručati dok montira snimke i ostavljao joj sendvič na radnom stolu. Nisu se držali za ruke. Nisu govorili o osjećajima. Sara je ipak svaki mali gest slagala u priču za koju je vjerovala da je oboje poznaju.
Uz rijeku je rekla da bi voljela nastaviti nešto što nema veze s projektom. Emil je stao. Nije se pretvarao da ne razumije. Pitala ga je želi li doći narednog mjeseca samo zbog nje. Odgovor nije stigao odmah, a u toj pauzi Sara je prvi put čula ono što je dotad pažljivo izbjegavala.
Rekao je da mu je draga i da je vrijeme s njom bilo dobro. Zatim se zaustavio prije poznate rečenice o pogrešnom trenutku. Nije bio pogrešan trenutak. Nije osjećao isto. Izgovoriti to bilo mu je teško, ali je znao da bi svako blaže objašnjenje zvučalo kao poziv da ga čeka.
Sara je gledala vodu. Htjela je povući priznanje, nazvati ga šalom ili reći da je i sama mislila samo na prijateljstvo. Umjesto toga priznala je da je boli. Zamolila ga je da ostatak puta prođu odvojeno. Emil je prihvatio, bez pokušaja da je odmah utješi zagrljajem koji bi sve ponovo zamutio.
U sobi je dugo gledao poruku koju je počeo pisati. Želio je objasniti kako mu je žao, kako je dobar čovjek, kako nije htio ništa pogrešno. Izbrisao ju je. Sara mu nije dugovala večer u kojoj bi njega uvjeravala da nije kriv što je ne voli.
Posao su završili korektno. Ona je tražila da neko vrijeme komuniciraju samo o arhivi. U proljeće je prihvatila projekt u primorskom gradu i otišla bez velike objave. Prvog jutra tamo sjela je na terasu s bilježnicom. Nije bila izliječena od tuge, samo više nije uređivala dan prema tuđoj mogućoj poruci.
Kad joj je Emil kasnije čestitao na izložbi, odgovorila je kratko i ljubazno. Zatim je spremila telefon i vratila se sagovornici, staroj krojačici koja je upravo počinjala najzanimljiviji dio svoje priče.