Branka je imala pedeset osam godina, Milan četrdeset tri, i oboje su znali te brojeve prije prvog poljupca. Upoznali su se preko zajedničkog posla i nekoliko mjeseci se viđali uglavnom sami. Kada ju je pozvao na izlet s prijateljima, pristala je bez vidljivog oklijevanja. Poslije je gotovo sat vremena gledala vlastitu garderobu, pokušavajući izabrati nešto što neće ni skrivati ni naglašavati razliku koju još niko nije spomenuo.
Odlučila je ponijeti hranu. Napravila je dvije salate, ispekla pitu i spakovala rezervne jakne jer je prognoza najavljivala promjenu vremena. Milan je ujutro pitao zašto nose stvari kao da vode cijeli razred na izlet. Branka se nasmijala i rekla da neko mora misliti unaprijed. Tokom vožnje ga je podsjetila da ponese vodu kada izađe iz auta, iako je upravo sam stavio bocu u ruksak.
Prijatelji su ih dočekali na livadi pored rijeke. Svi su bili odrasli ljudi s vlastitim torbama, hranom i mišljenjem o vremenu. Branka je ipak počela dijeliti tanjire, pitati jesu li jeli i sklanjati prazne čaše. Dok su drugi pričali, stajala je pored otvorenog prtljažnika. Milan joj je prišao i uzeo kesu iz ruke. Nije rekao da je divno što brine o njima. Pitao je kada će sjesti pored njega.
"Samo da ovo završim", odgovorila je. Odveo ju je nekoliko koraka dalje, do mjesta odakle su još vidjeli društvo. Rekao je da mu je neugodno kada pred prijateljima govori kao da ne zna ponijeti vodu. Branka je osjetila sram i odmah pomislila da je starost konačno postala problem. Pitala je želi li mlađu djevojku. Milan je uzdahnuo. "Želim tebe. Ali ne želim da me odgajaš."
To ju je zaboljelo jer je prepoznala vlastiti pokušaj da bude neophodna tamo gdje se bojala da neće biti poželjna. Rekla mu je da ne zna kakvo mjesto ima među njegovim ljudima. Odgovorio je da joj je čuvao mjesto na deki, ne zadatak pored prtljažnika. Vratili su se zajedno. Kada je neko pitao gdje su čiste viljuške, Branka je pokazala torbu i ostala sjediti. Razgovor je upravo stigao do filma koji je ona jedina gledala.
Kasnije je zahladilo. Milan je obukao jaknu koju je ponio sam, a svoju deku prebacio preko njihovih nogu. Branka mu nije namještala kragnu. Pričala je kako je nekada išla sama na koncerte, prije nego što je svaki izlazak počela planirati prema tuđim potrebama. Pitao je koji bi sada voljela čuti. Navela je bend, a on priznao da ne zna nijednu pjesmu. Branka je izvadila telefon da mu pusti omiljenu. Ovog puta je imala nešto za njega što nije bilo ni ručak ni savjet.