Tereza je pozvala Darka na večeru da proslave završetak njegovog stručnog ispita. Izabrala je mali restoran u kojem još nisu bili, rezervisala stol i unaprijed rekla da ona časti. Darko je došao bez kravate jer je poslije cijelog dana više nije mogao podnijeti. Smjestili su se uz prozor. Konobar im je pružio dva jelovnika s jednakim koricama, ali Tereza je brzo primijetila da njen nema nijednu cijenu.

Pretpostavila je da nedostaje stranica. Konobar je objasnio da je to jelovnik za dame. Gospodin dobija cijene, a gospođa može birati bez razmišljanja o njima. Govorio je tonom kojim se nudi besplatan desert. Tereza ga je zamolila za isti primjerak kakav ima Darko. Konobar je pogledao njega, očekujući potvrdu. Darko je rekao da je gospođa upravo naručila jelovnik, pa on nema šta dodati. Čovjek se udaljio, pomalo uvrijeđen.

Vratio se vlasnik. Predstavio je običaj kao pažnju starog kova, nešto što njihov restoran razlikuje od drugih. Tereza je rekla da želi znati koliko košta ono što bira. Vlasnik se nasmiješio Darku i dodao da njegovoj gošći očito treba malo više uvjeravanja da se opusti. Tada je Tereza ustala. Nije htjela izgovoriti koliko zarađuje niti objasniti ko je koga pozvao. Ništa od toga nije trebalo biti ulaznica za običnu informaciju.

Za susjednim stolom žena je podigla svoj jelovnik. Pitala je ima li i ona pravo na brojeve, iako je tog dana pozvana na večeru. Njen suprug se prvo nasmijao, a zatim predao svoj primjerak. Vlasnik je počeo objašnjavati da niko nikome ništa ne zabranjuje. Tereza je pokazala stolicu na kojoj je još ležala njena torba. Zatražila je isti meni prije nekoliko minuta. Umjesto njega dobila je dva muškarca koja su objašnjavala zašto joj ne treba.

Konobar je donio jelovnik s cijenama. Tereza se zahvalila njemu, ali nije sjela. Darko je ustao i uzeo jaknu. Nisu još ništa naručili. Vlasnik im je na izlazu rekao da su pogrešno shvatili dobru namjeru. Darko je htio odgovoriti, pa pogledao Terezu. Ona je već otvarala vrata. Nije željela da se večer posvećena njegovom uspjehu pretvori u beskonačno dokazivanje da umije čitati račun.

Jeli su u običnom lokalu nekoliko ulica dalje. Cijene su bile napisane krupno iznad pulta, vidljive svakome ko je mogao podići glavu. Tereza je platila dvije porcije i zamolila Darka da uzme pribor. Dok su čekali, konačno joj je ispričao pitanje na ispitu koje ga je gotovo zaustavilo. Slušala ga je pažljivo. Vratili su se razlogu zbog kojeg su izašli, a na stolu je ostalo dovoljno mjesta za oba novčanika.