Alma je u profil upisala četrdeset dvije umjesto četrdeset devet. Rekla je sebi da je to samo način da izbjegne tuđe filtere, da će istinu reći prije nego što išta postane ozbiljno. Onda je upoznala Pavla, koji je imao četrdeset šest i smijao se istim pogrešnim mjestima u filmovima. Na prvoj kafi bilo je prerano. Na trećoj je bilo prelijepo. Poslije je svaki pogodan trenutak imao neki razlog da prođe.

Nije lagala o kćerki, poslu ni razvodu. Upravo joj je to služilo kao utjeha. Sedam godina činilo se malim u odnosu na sve ostalo što mu je rekla. Ali kad bi spomenula školsku drugaricu ili davno putovanje, morala je preračunavati datume. Ljubav koja joj je trebala olakšati život dobila je nevidljivu matematiku.

Za rođendan je Pavle naručio tortu s brojem četrdeset tri. Alma ju je vidjela kada je kurir donio kutiju dok je on bio pod tušem. Na trenutak je pomislila da skine broj i kaže kako se slomio. Zatim je sjela na kuhinjsku stolicu. Za dva sata trebalo je da dođu njena kćerka i nekoliko prijatelja. Nije više mogla ostaviti istinu njima kao nezgodno iznenađenje.

Rekla mu je čim je izašao. Danas puni pedeset. Pavle je pogledao tortu, pa nju. Prvo je pomislio da se šali. Kada je shvatio, pitao je zašto mu nije vjerovala dovoljno da sam odluči želi li biti s njom. Alma je počela govoriti o tome kako ljudi gledaju žene njenih godina. Zaustavio ju je: vjeruje da to boli, ali on nije bio svaki čovjek koji ju je ikada odbio.

Goste su obavijestili da će proslava biti drugi dan. Alma je kćerki rekla istinu, bez traženja da je brani. Pavle je otišao kući i javio se tek poslije nekoliko dana. Nije mu smetalo pedeset godina. Smetalo mu je što je ona u svakom njihovom razgovoru znala nešto važno o laži koju on nije mogao ni prepoznati.

Nastavili su se viđati, opreznije. Alma je izbrisala stari profil, ali nije to predstavila kao dovoljan popravak. Morala je podnijeti pitanja i njegovu nesigurnost bez rečenice da pretjeruje zbog jednog broja. U međuvremenu je napravila malu proslavu s prijateljicama. Na torti nije bilo broja, što nije bila nova tajna. Samo je kćerka kupila svijeće u obliku cvijeća.

Nekoliko mjeseci kasnije Pavle ju je pozvao na koncert benda koji je voljela kao studentica. Pitala je kako zna za njih. Rekao je da je slušao kada mu je pričala, sada bez mijenjanja datuma. Alma je uzela kartu i prvi put osjetila olakšanje zbog svih godina koje više nije morala nositi odvojeno od sebe.