Tarik je na proslavu mature došao posljednji, taman dovoljno kasno da se svi okrenu. Nosio je posuđen automobil, što njegova partnerica Nela nije smatrala problemom, i priču o velikoj firmi, što jeste. Firma je bila mali posao koji je vodio s prijateljem iz kuhinje. Nije zarađivala mnogo, ali mogla je opstati da Tarik nije svaki razgovor pretvarao u najavu skorog bogatstva.
Nela ga je prije proslave zamolila da ne izmišlja. Rekao je da malo uljepšavanja nikome ne škodi. U sali je govorio o kancelarijama, putovanjima i poslovnim partnerima koje nikada nije sreo. Stari drugovi slušali su ga s divljenjem pomiješanim s umorom. Jedna žena, koja je radila u njihovoj bivšoj školi, spomenula je da im trebaju novi ormarići za opremu.
Tarik je odmah ustao i obećao da će njegova firma platiti cijelu nabavku. Publika je zapljeskala. Nela je osjetila kako joj se stomak steže jer je znala da nemaju ni za narednu kiriju bez pažljivog računanja. Školska radnica pitala je može li već u ponedjeljak kontaktirati dobavljača. Tarik je klimnuo, a zatim pogledao Nelu da potvrdi rok.
Ona je rekla da ne može potvrditi novac kojim ne raspolažu. Aplauz se nije ponovio. Tarik se nasmijao i pokušao pretvoriti rečenicu u šalu o strogoj finansijskoj direktorici. Nela je dodala da ona nije finansijska direktorica i da škola ne treba naručivati na osnovu večerašnjeg obećanja. Nije nabrajala njegove dugove ni druge izmišljotine. Rekla je samo ono što je bilo potrebno da neko drugi ne plati cijenu predstave.
U automobilu je Tarik vikao da ga je ponizila pred ljudima koji ga oduvijek potcjenjuju. Nela ga je zamolila da zaustavi na osvijetljenom parkingu i izašla, pozvavši taksi. Nije željela nastaviti raspravu dok vozi ljut. Kod kuće je rekla da se neće izvinjavati zbog tačnog odgovora, ali je spremna razgovarati o tome zašto mu je toliko teško priznati stvaran posao koji ima.
Tarik je danima šutio. Potom je nazvao školu i povukao obećanje, jasno, bez priče o odgođenoj uplati. Ponudio je jedan radni dan za sastavljanje ormarića ako ih nabave drugim putem. Nisu ga morali prihvatiti, ali jesu. Došao je s alatom, bez automobila za pokazivanje, i ostao dok posao nije završen.
Nela nije odmah odlučila ostati u vezi. Posmatrala je mijenja li se išta i kada nema publike. Jedne večeri Tarik je prijatelju rekao da mu posao ide skromno. Nije poslije tražio pohvalu za iskrenost. Nela je iz kuhinje čula tu običnu rečenicu i prvi put nakon proslave osjetila da među njima možda ponovo ima mjesta za čovjeka, umjesto za njegovo predstavljanje.