Selma je prvo primijetila drugu bijelu haljinu. Stajala je pred ulazom u salu, kraj buketa koji nije pripadao nijednoj ženi iz njene svadbene povorke. Druga mlada, Nina, držala je telefon i govorila toliko mirno da je Selma odmah znala kako nešto ozbiljno nije u redu. Obje su za taj dan rezervisale istu veliku salu. Vlasnik je jednoj obećao da će druga grupa otići prije njenog dolaska.
Nijednoj to ranije nije rekao. Selmini gosti upravo su izlazili iz autobusa, a Ninini već sjedili za djelimično postavljenim stolovima. Vlasnik je pokušao objasniti da je Selma pogrešno razumjela termin. Ona je navela vrijeme dogovoreno mjesecima ranije. Nije se prepirala s Ninom. Pitala ju je koliko gostiju očekuje i imaju li djecu i starije osobe kojima treba mjesto za sjedenje.
Njihovi partneri počeli su podizati glas jedan na drugog, kao da druga svadba može biti kriva za vlasnikov raspored. Nina ih je zaustavila. Rekla je da su trenutno četiri osobe s istim problemom, a ne dva tabora. Selma je prvi put toga dana udahnula bez osjećaja da joj haljina steže grudi. Pozvale su šeficu posluge, koja je odmah priznala da osoblje za dvostruku rezervaciju nije znalo do jutra.
Iza objekta postojala je manja natkrivena terasa. Mogla je primiti jednu grupu samo ako se raspored potpuno promijeni, a vrijeme ostane suho. Nina je imala manje gostiju. Sama je ponudila da pređe tamo, uz jasnu naknadu za promjenu i dovoljno osoblja. Vlasnik je pokušao prihvatiti samo prvi dio ponude. Obje su rekle da dogovor mora uključiti sve, prije nego što počnu pomjerati ljude.
Proslava je počela kasno. Nisu je nazvale savršenom niti pričale da je problem bio sudbinski poklon. Neki gosti bili su nezadovoljni, jedna tetka otišla ranije, a muzika se nekoliko puta čula s pogrešne strane zida. Ipak, hrana je stigla, stariji su dobili stolice i niko nije morao pretvarati drugu mladu u krivca za vlastiti loš početak.
Pred ponoć Selma je izašla na terasu s komadom svoje torte. Nina joj je dala komad svoje, pa su nekoliko minuta sjedile na praznim gajbama, bosih nogu. Razgovarale su o tome kako su zamišljale dan i šta su zaista saznale o svojim partnerima dok je sve zapinjalo. Kasnije su odvojeno riješile preostale obaveze s vlasnikom i ostavile tačne javne opise iskustva, bez napada na osoblje. Godinu dana poslije poslale su jedna drugoj poruku za godišnjicu. Nijedna nije zaboravila drugu haljinu pred vratima, ni olakšanje kada su prestale biti navodne suparnice.