Amra je prepoznala glas prije nego što je podigla pogled. Na sastanku o obnovi pristaništa novi konsultant pitao je za nacrt obale. Bio je to Faris, osam godina stariji i pažljiviji u izboru riječi. Nekada je, dok su planirali vjenčanje, govorio prebrzo, uvjeren da se svaki problem može riješiti odlaskom na more.

Tada je dobio nesiguran posao u inostranstvu. Amrina porodica uvjeravala ju je da ne treba napustiti stalno zaposlenje zbog njegovog plana. Ona je predložila da sačekaju. Faris je to čuo kao nepovjerenje i otišao bez novog dogovora. Poslije su oboje imali druge veze, ali je svako nosio istu nedovršenu raspravu kao dokaz da je bio manje voljen.

Sada su se pozdravljali službeno. Faris je bio ljubazan prema svima, prema Amri naročito oprezan. Njena kolegica pomislila je da mu se sviđa i pitala je li slobodan. Amra je rekla da ne zna, iako je prethodne večeri gotovo sat vremena pregledala javne fotografije s njegovih putovanja.

Na terenskom obilasku zakasnio je kombi. Ostali su otišli po kafu, a Amra i Faris ostali kraj vode. Pitao je da li još živi u porodičnom stanu. Rekla je da se odselila prije šest godina i da vodi vlastiti ured. Zatim je dodala da danas drugačije donosi odluke. Faris je odgovorio da su neki ljudi morali čekati predugo da to saznaju.

Amra ga je pogledala. Rekla je da nije morao čekati, mogao je pitati. Ni ona nije nazvala, ponosna na vlastitu povrijeđenost. Osam godina nije bilo djelo njene porodice. Dio je pripadao njima, svim porukama koje su napisali pa obrisali. Dolazak kolega prekinuo ih je prije nego što su pronašli pristojniji završetak.

Te večeri stigla je glasovna poruka. Faris je rekao da je na sastanak došao spreman dokazati koliko mu dobro ide. Sada mu je bilo važnije saznati ima li mjesta da je ponovo upozna. Nije spomenuo vjenčanje ni izgubljene godine. Predložio je šetnju u subotu i ostavio joj dovoljno tišine da odgovor ne zvuči unaprijed očekivan.

Amra je poziv preslušala jednom. U subotu su hodali novim dijelom obale i pričali o životima koje nisu dijelili. Nisu pokušali nastaviti tačno tamo gdje su stali. Faris je sada volio rano ustajati, Amra putovati sama. Na rastanku ju je poljubio tek kad mu je prišla. Majka je kasnije nazvala da pita kako je prošao dan. Amra joj je rekla da je bio lijep. Nije tražila mišljenje šta bi zbog toga trebala uraditi sutra.