Selida je tačno znala koliko tetki duguje. Prvu godinu stanarine, preporuku za posao i beskonačan niz večera na kojima je njena zahvalnost bila omiljena tema. Sada je imala trideset jednu godinu i vodila nabavku u porodičnoj firmi, ali se i dalje osjećala kao gošća koja treba paziti da ne uzme posljednji kolač.
Kada ju je poslovni partner Vedad počeo pozivati na večere, porodica je bila oduševljena. Bio je imućan, zabavan i znao je popravljati raspoloženje za stolom. Selida je vidjela i nešto drugo: način na koji se udvarao njenoj udatoj rođaci Merimi čim bi razgovor postao dosadan. Nije željela izlaziti s njim. Tetka je to nazvala nesigurnošću koju bi dobra prilika mogla izliječiti.
Vedad je potom pomogao Selidinom bratu dobiti poslovni kontakt. Porodica je pomoć odmah pretvorila u argument. Selida je zahvalila, ali nije promijenila odgovor. U kancelariji je čula da misli previsoko o sebi. Na porodičnom ručku dobila je šalu o tome kako će ostati sama ako bude tražila savršenstvo.
Nekoliko sedmica kasnije Merimin muž došao je u firmu tražiti Vedada. Otkrio je njihovu vezu. Merima je priznala da traje mjesecima, uključujući vrijeme u kojem je Vedad Selidi slao cvijeće. Hodnici su se napunili šapatom. Tetka je zatvorila vrata kancelarije i rekla da je najvažnije spriječiti javnu sramotu.
Od Selide je tražila da potvrdi kako je znala za davno dogovoreni razlaz Merime i njenog muža. Nije znala, jer dogovora nije ni bilo. Rekla je da neće lagati. Tetka je odgovorila da bi se sve možda izbjeglo da je prihvatila Vedada i smirila ga. Selida je dugo gledala fasciklu između njih, pokušavajući razumjeti kako je tuđa prevara odjednom postala još jedan njen neplaćeni dug.
Otvorila je fasciklu i predala zahtjev za razduženje. Već je nekoliko mjeseci razmišljala o poslu u drugoj firmi. Sada je potpisala ponudu i iznajmila mali stan. Merimi je rekla da joj može pomoći pronaći savjetnika i prevoz, ali neće prepravljati datume niti opravdavati Vedada. Rođaka je prvi put razgovarala s njom bez zaštitničkog tona.
Pred selidbu tetka je donijela kutiju tanjira. Stajala je na pragu, nesigurna kako se ulazi u stan u kojem joj niko ništa ne duguje. Selida ju je pozvala na kafu. Zahvalila je za tanjire i ostavila ih neraspakovane dok su pričale. Bilo je mnogo toga što su još morale razjasniti, ali je taj put razgovor vodila kao odrasla žena u vlastitoj kuhinji.