Ponijela sam prazne kutije, selotejp i kuhalo za vodu. Denis je rekao da ga je stanodavac iznenada izbacio, a ja sam imala višak kuhala i manjak sumnje. Viđali smo se četiri mjeseca. Njegov stan nisam poznavala jer je, kako je tvrdio, dijelio prostor s nepodnošljivim rođakom. Kad nekoga voliš dovoljno svježe, riječ nepodnošljiv prihvatiš kao sasvim pristojan opis osobe koju nisi upoznao.
Na četvrtom spratu dočekala me žena s drugim kuhalom. Imala je mokru kosu i na rukavu bijelu mrlju od zida. Pitala je jesam li prevoz. Rekla sam da sam djevojka. Ona je nekoliko trenutaka gledala moje kutije, kao da je odgovor možda odštampan na njihovim stranicama. Onda je rekla: 'Ja sam očigledno stanodavac.'
Denis se pojavio noseći lampu. Vidjela sam na njegovom licu tačan trenutak u kojem je shvatio da nema dovoljno slobodnih ruku za ovu situaciju. Žena se zvala Melisa. Zajedno su živjeli šest godina, a ona mu je sinoć rekla da ode nakon što je priznao da postoji neko drugi. O vremenu koje smo proveli zajedno nije joj rekao istinu. Njoj su to bile dvije zbunjene sedmice. Meni je bio slobodan čovjek još od prošle zime.
Spustila sam kuhalo na stepenicu. Denis je počeo govoriti da njihova veza odavno nije bila prava, da nije znao kako završiti, da je sa mnom drugačije. Melisa je sjela na moju najveću kutiju. Pod njom je karton zaškripao. Taj zvuk me, sasvim neprikladno, skoro nasmijao. Pitala sam je želi li stolicu. Rekla je da želi da prestanemo nositi njegove stvari.
Tako smo i uradile. Lampu je spustio sam. Nije bilo zajedničkog zagrljaja niti prijateljstva sklopljenog protiv njega. Melisa je bila povrijeđena i mojim prisustvom, iako nisam znala. Ja sam se osjećala kao gost kojem je domaćin prešutio da kuća gori. Razmijenile smo brojeve samo da možemo provjeriti eventualne naredne priče. Denis je negodovao da od njega pravimo neprijatelja. Niko mu nije odgovorio.
Kući sam vratila svoje kuhalo i dvije kutije. Ostale sam ostavila na hodniku, prazne. Nekoliko dana kasnije Melisa mi je poslala poruku da je odnio sve. Napisala sam da mi je drago što više ne mora čekati. Onda sam obrisala nedovršenu rečenicu o nama. Nije postojalo nikakvo nas. Postojale su dvije žene koje su tog jutra prestale pomagati istom čovjeku da se udobno smjesti.