Mila je tri puta izgubila od Tarika i sva tri poraza pamtila bolje nego vlastite rođendane. Igrali su rekreativni tenis poslije posla, u klubu gdje su mreže krpljene, a pehar za jesenji turnir bio manji od šolje za čaj. Tarik je stalno izlazio na mrežu. Mila je stalno obećavala sebi da će ga sljedeći put prebaciti. Kad ju je pozvao na večeru, prvo je pomislila da pokušava saznati kako trenira i kakav joj je servis.
Na večeri nisu pričali o tenisu skoro dvadeset minuta. To im je oboma izgledalo kao postignuće. Mila je vodila projektantski tim, Tarik malu prodavnicu sportske opreme koju je naslijedio od strica i pokušavao održati. Oboje su voljeli pobjedu jer je bila jasan događaj u danima punim nedovršenih poslova. Drugi put sastali su se u njegovoj kuhinji. Napravio je previše riže, a ona bez pitanja oprala suđe, navika zbog koje ju je zamolio da ponekad jednostavno sjedne.
Kad su završili u istoj grupi turnira, prijatelji su počeli zadirkivati Tarika da će morati pustiti Milu. Ona se nasmijala prvi put, drugi put više nije. Tarik je rekao da će biti zanimljivo vidjeti kako podnosi poraz od dečka. Njoj je ta riječ bila draža od cijele rečenice, ali joj je ostatak ipak zasmetao. Rekla mu je da ne želi vezu u kojoj će se njen trud pretvarati u zajedničku šalu čim nekome postane neugodno.
Na utakmicu su došli odvojeno. Mila je igrala strpljivo, Tarik previše napadao i na kraju izgubio. Nije odmah bio prijatan. Stisnuo joj je ruku i otišao pod tuš, dok je ona sama skupljala loptice. Navečer ju je nazvao i priznao da je ljut na sebe i posramljen što je to ostavio njoj da tumači. Mila je rekla da joj ne treba savršen gubitnik, ali joj treba čovjek koji je neće kažnjavati hladnoćom zato što je bila dobra.
Naredne sedmice gledao je njeno finale i glasno se naljutio na jednu njenu lošu odluku, upravo kao što bi reagovao za prijatelja. Mila je izgubila posljednji set. Tarik joj nije ponudio vlastiti poraz kao utjehu. Odveo ju je na pomfrit i pustio da deset minuta detaljno objašnjava vjetar. Na izlazu je rezervisala teren za četvrtak. Pitala ga je hoće li igrati. Poljubio ju je i rekao da hoće, ali da ovaj put namjerava pobijediti. To joj je zvučalo kao sasvim dobar dogovor.