Tetka je prvu kovertu dala meni, tri dana prije vjenčanja, dok smo stajale pred liftom. Žurila je na drugi kraj grada i rekla da ne želi nositi novac na slavlje. Stavila sam ga u torbu, zagrlila je i zahvalila. Druge koverte ne bih se mogla kasnije sjećati kao nesporazuma. Kad mi ju je predala na porodičnom ručku sljedeće sedmice, odmah sam znala šta se dogodilo.
Govorila je da je posljednjih dana pomiješala svadbu, rođendan mog brata i poklon svojoj prijateljici. "Tebi nisam ništa dala, je li tako?" upitala je, još držeći kovertu. Umjesto da odgovorim, nasmiješila sam se i uzela je. Ručak se nastavio. Moj muž nije bio prisutan kad sam dobila prvi poklon, pa je tetki zahvalio toplije nego ja. Njegova zahvalnost dala je mojoj šutnji pristojan vanjski oblik.
Kod kuće sam izbrojala novac. Mogli smo platiti dio stvari koje su nakon vjenčanja ostale skuplje nego što smo planirali. Rekla sam sebi da će tetka primijetiti ako joj zatreba. Ta rečenica mi je omogućila da njenu eventualnu nepažnju proglasim dozvolom. Mužu sam rekla da sam umorna i otišla ranije leći. Nisam spavala, ali nisam ni ustala da popravim stvar. Nekoliko dana sam birala nelagodu zato što nije tražila vraćanje novca.
Tetka me nazvala u četvrtak. Pitala je jesam li možda zapamtila da mi je već nešto dala kod lifta. Nisam rekla izričito ne. Rekla sam da se u toj gužvi svašta pomiješa. Čula sam je kako sama sebi govori da vjerovatno misli na bratov rođendan. Tek tada mi je postalo jasno šta radim: nisam samo zadržavala tuđi višak, nego pomagala osobi koja me voli da manje vjeruje vlastitom sjećanju.
Otišla sam kod nje iste večeri. Vratila sam drugu kovertu i rekla da sam znala odmah. Tetka nije htjela brojati. Pitala je zašto sam je pustila da se zbunjuje. Pokušala sam spomenuti troškove, pa stala. Troškovi su objašnjavali zašto mi novac prija, ali ne zašto sam joj rekla da je gužva kriva. Sjedile smo neko vrijeme bez kafe, iako je obično odmah stavlja. Nisam je zamolila da ovaj razgovor zadrži između nas.
Mužu sam ispričala kad sam se vratila. Bio je ljut što sam njegovu zahvalnost ostavila uz svoju prevaru. Tetka me i dalje zove nedjeljom, ali nekoliko puta je provjerila je li mi već ispričala nešto. Tada je ne požurujem i ne smijem se njenoj opreznosti. Poklon koji sam smjela zadržati potrošili smo. Onaj koji sam vratila još stoji među nama, bez koverte i bez datuma kada će sasvim nestati.