Dogovorili smo se da se razdvojimo posljednjeg petka u aprilu. Pamtim dan zato što sam sutradan pomagala prijateljici pri selidbi i ponijela vlastitu praznu putnu torbu. Nismo imali savršen brak prije tog petka, ali smo ga imali. Govorili smo o ljetu, ljutili se zbog suđa i zajedno kupili zavjese koje niko od nas posebno nije volio. Kad smo se nakon četiri mjeseca ponovo počeli viđati, mislila sam da barem znamo odakle pokušavamo krenuti.
Sjedili smo u malom restoranu i razgovarali o tome šta se promijenilo. Tarik je rekao da je tokom razdvojenosti kratko bio s drugom ženom. To mi nije bilo ugodno čuti, ali smo jedno drugom jasno ostavili slobodu. Pitala sam koliko je trajalo. Spomenuo je vikend prije mog rođendana. Moj rođendan bio je početkom aprila. Prvo sam pomislila da je pogriješio mjesec, pa sam mu pomogla pitanjem na koje nisam dobila očekivani odgovor.
Rekao je da smo tada već praktično bili razdvojeni. U njegovom glasu nije bilo priznanja, nego blago nestrpljenje što razlikujem ono što je on odavno spojio. Pitala sam kada mi je rekao da je naš dogovor počeo. Odgovorio je da se neke stvari znaju i bez riječi. Tih istih dana pitao me gdje ćemo provesti odmor i rekao da me voli prije nego što ode na posao. Nisam mu to nabrajala kao dokaz sretnog braka. Nabrajala sam ono na osnovu čega sam živjela.
Tarik je tvrdio da su osjećaji između nas već bili završeni. Rekla sam da njegovi možda jesu, ali da mi završetak nije saopćio. Mogao je otići ranije. Mogao je reći da želi drugačiji dogovor. Umjesto toga, sada je tražio da april preuredim tako da njegovi postupci dobiju udobnije ime. Konobar je došao pitati želimo li desert. Tarik je za nas oboje rekao ne. Ja sam naručila čaj, jer nisam htjela da i kraj ovog razgovora odluči unaprijed.
Prvi put je tada upotrijebio riječ prevara. Izgovorio ju je tiho, pa rekao da nije htio uništiti mogućnost pomirenja. Odgovorila sam da je mogućnost već promijenio pokušajem da me navede da posumnjam u zajednički dogovor. Nismo se posvađali dovoljno glasno da nas drugi stolovi zapamte. Platili smo svako svoj dio i izašli. Na raskrsnici je pružio ruku prema meni, po staroj navici. Nisam je uzela.
Ne viđamo se više radi pomirenja. Ponekad moramo razgovarati o preostalim zajedničkim stvarima i tada ostajemo pristojni. Zavjese sam poklonila prijateljici kojoj sam pomagala pri selidbi. Njoj se sviđaju. Nisam zadržala ništa da bih dokazivala datum, jer mi takva zbirka ne treba. Dovoljno je što više ne pristajem da njegova naknadna verzija mog života bude važnija od života koji sam tada stvarno živjela.