Prvog jutra pred cvjećarom je stajao snješko s granom ružmarina umjesto ruke. Drugog je držao mali buket od suhih listova. Trećeg je dobio cilindar napravljen od crne plastične saksije. Emina je pomislila da se šale radnici iz susjedne pekare. Oni su tvrdili da bi njihov snješko sigurno imao stomak od tri sprata i nešto jestivo umjesto nosa.
Cvjećara je zimi poslovala slabo. Emina je već razmišljala da napusti prostor kada su prolaznici počeli zastajati zbog snješka. Neko bi ga fotografisao, neko kupio karanfil, neko samo ušao da se ugrije. Ona mu je jedne večeri ostavila traku od crvenog platna. Ujutro ju je nosio kao šal, zavezanu preciznim krojačkim čvorom.
Tada je posumnjala na Vahida, tapetara iz dvorišta. Imao je četrdeset šest godina, razvod iza sebe i radionicu u kojoj je stalno svirao radio. Godinama su razmjenjivali sitne usluge: ona mu je čuvala dostave, on popravljao rasklimane stolice. Nikada je nije pozvao ni na običnu kafu. Kada ga je pitala zna li nešto o snijegu, rekao je da zna kako će se uskoro otopiti.
Emina je ustala rano i došla prije dostave. Zatekla ga je kako snješku popravlja nos. Vahid je ostao s mrkvom u ruci, smiješno kriv. Priznao je da je vidio njenu tužnu poruku o mogućem zatvaranju radnje i htio napraviti nešto što će privući ljude. Nije planirao da to postane tajno udvaranje, ali mu je, dok je vezao šal, postalo jasno da jeste.
"Meni se može pozvoniti", rekla je Emina. Otključala je radnju i skuhala kafu. Vahid je sjeo na stolicu koju je lično popravio i konačno je pitao želi li s njim na izlet u nedjelju. Nije obećala prije nego što provjeri narudžbe. To ga je razveselilo više nego brz odgovor iz zahvalnosti. Kad je rekla da može, dogovorili su i gdje će jesti, jer je snijeg loša zamjena za ručak.
Za vikend je zatoplilo. Snješko je izgubio glavu, zatim cilindar, a do utorka ostao samo prsten prljavog snijega. Emina je oprala saksiju i vratila je u radnju. Posao nije odjednom procvjetao; pregovarala je o nižoj kiriji i skratila radno vrijeme. Vahid je pomagao samo kada bi ga zamolila. U martu joj je donio sadnicu ružmarina i rekao da ovu skulpturu mogu pokušati održati živom. Stavila ju je na prozor između njihove dvije radionice.