Tamara je rekla da joj je kolega poslao cvijeće zato što Ivan nije primijetio novu haljinu. Rečenica je izašla lakše nego što je očekivala. Cvijeće je kupila sama, na popustu pred zatvaranje prodavnice. Ivan je pogledao buket i pitao kako se kolega zove. Tamara je izgovorila prvo ime koje joj je palo na pamet: Marko, dizajner s kojim je sarađivala prije dvije godine.
Očekivala je ljubomoru, možda izvinjenje zbog odsutnosti. Ivan je samo rekao da je to lijep gest, pa nastavio odgovarati na poruke o bolesnom ocu. Tamara je tu mirnoću doživjela kao još jedan dokaz da mu nije važna. Sljedećeg dana prijateljici je dodala da je Marko poziva na večeru. Prijateljica je poznavala njegovu suprugu, što Tamara u tom trenutku nije uzela u obzir.
Za vikend joj je Marko poslao kratku poruku: može li objasniti cvijeće. Odmah joj je postalo vruće u licu. Njegova supruga čula je priču i mislila da on ponovo skriva nešto o čemu Tamara ništa nije znala. Pokušala je odgovoriti da je došlo do zabune. Marko je nazvao i rekao da zabuna ima njeno ime i sasvim konkretan opis navodne večere.
Tamara je htjela zamoliti Ivana da joj pomogne smisliti izlaz, ali je shvatila da bi i to bio način da odgovornost prebaci na nekoga drugog. Nazvala je prijateljicu i rekla da je sve izmislila. Potom je isto napisala Marku i njegovoj supruzi, bez tvrdnje da je to bila šala. Ponudila je da ispravku ponovi pred svakim kome je priča prenesena.
Ivan je saznao od nje te večeri. Sjedio je u jakni jer se upravo vratio iz bolnice. Pitao je zašto nije rekla da joj treba pažnja. Tamara je odgovorila da se bojala zvučati sebično dok mu je otac bolestan. "A ovo je zvučalo bolje?" pitao je. Nije bilo dobrog odgovora. Priznala je da je željela izazvati reakciju, umjesto da podnese mogućnost iskrenog odbijanja.
Narednih sedmica Ivan je dolazio rjeđe. Nije provjeravao telefon niti tražio dokaze, ali više nije vjerovao svakoj njenoj usputnoj priči. Tamara nije zahtijevala da joj se vrati staro povjerenje zato što je priznala. Počela je govoriti jednostavnije: nedostaješ mi, ljuta sam, večeras ne mogu sama. Ponekad je mogao doći. Ponekad je morao ostati uz oca.
Markova supruga kasnije joj je zahvalila na jasnoj ispravci, ali nije ponudila prijateljstvo. Tamara je prihvatila i to. U proljeće je ponovo kupila cvijeće. Kad je Ivan došao, odmah je rekla da ga je sama izabrala. Stavio je vodu u vazu, a zatim primijetio da nosi staru haljinu koju voli. Ovog puta nije morala izmisliti drugog muškarca da bi mu rekla koliko joj to znači.