Edin je rekao da njihovo društvo svake godine plaća članarinu za organizaciju izleta. Nije mi to zvučalo neobično. Nisam ih dobro poznavala, a on je s tim ljudima išao na rijeku još prije našeg poznanstva. Kad smo počeli odlaziti zajedno, predložila sam da ja kupujem hranu i gorivo jer on već plaća zajednički fond. Zahvalio mi je kao čovjek kojem je upravo ponuđena razumna podjela. Tu je mogao prekinuti laž. Umjesto toga pustio ju je da nam postane običaj.
Tri ljeta pakovala sam sendviče, kupovala piće i sipala gorivo. Edin je nosio stolice i birao muziku, što mi je izgledalo kao njegov dio truda. Nisam željela računati svaku sitnicu u vezi. Ponekad mi je novca nedostajalo, pa bih odgodila vlastiti izlazak ili kupovinu. On bi rekao da idući put možemo ostati kod kuće. Nikada nije predložio da plati ono za šta sam vjerovala da je već doprinio na drugi način.
Istinu sam saznala kad je nova članica društva pitala kome predaje novac. Ponovila sam Edinovu priču, a ljudi oko roštilja pogledali su se zbunjeno. Nije bilo članarine, fonda niti osobe koja vodi račune. Svako je donosio šta želi. Edin je pokušao reći da sam ga pogrešno razumjela. Tada sam izgovorila tačan iznos koji je spominjao svake godine. Prestao je tražiti šalu koja bi nas izvukla. Njegov prijatelj se odmaknuo, dajući nam privatnost koju više nisam željela.
Na povratku je priznao da je novac trošio na svoju opremu i druženja bez mene. Kazao je da bi platio da sam tražila. Odgovorila sam da sam odluke donosila prema onome što mi je govorio, ne prema tajnom uslovu da moram postavljati prava pitanja. Nije se radilo samo o sendvičima. Dok sam ja izbjegavala sitničavost, on je pažljivo koristio svaku prazninu u kojoj ga neću provjeravati. Tražio je da izračunam iznos kako bi mi ga vratio, kao da će završni račun zaključiti razgovor.
Prihvatila sam povrat dijela novca, ali nisam nastavila vezu. Ljudi iz društva pozvali su me na sljedeći izlet. Dugo sam mislila da ne mogu doći bez nelagode, pa ipak ponijela jednu zdjelu salate i stolicu. Niko nije očekivao da nahranim sve. Sjela sam pored vode i slušala razgovor koji se nije vrtio oko mog raskida. U povratku sam kupila sebi mali sladoled. Bio je običan, ali sam ga platila bez računice šta zbog njega moram odgoditi.