Tabla je osvanula pored rasporeda smjena. Uz svako ime stajali su mali prazni kvadrati. Vlasnik hotela rekao je da uvode pregledniju organizaciju pauza. Leona je tek nakon drugog odlaska u toalet shvatila šta kvadrati znače: bilježio je svaki izlazak, bez obzira na razlog. Tabla nije stajala u kancelariji nego iza recepcije, dovoljno blizu da gosti mogu pročitati imena dok čekaju ključ.
Prva reakcija zaposlenih bio je smijeh. Kuhar je predložio da uvedu nagradu za najduže trpljenje. Vlasnik se nasmijao i rekao da ne pretjeruju. Leona nije pronašla ništa smiješno. Kolegica je prije toga pitala smije li zamijeniti smjenu zbog ličnih zdravstvenih razloga. Sada je gledala tablu i stiskala bocu vode koju nije otvarala.
Leona je zatražila da vlasnik skloni tablu. Odgovorio je da uredni radnici nemaju šta skrivati. Rečenicu je izgovorio pred gostom kojem je upravo davala ključ. Gost je pogledao prema zidu, zatim u njen stomak, kao da ima pravo pogađati razlog. Leona je osjetila vrućinu u licu. Skinula je tablu s kukice i odnijela je u vlasnikovu kancelariju.
Nije je polomila niti obrisala. Naslonila ju je pred njegov sto i vratila se na recepciju. Vlasnik je došao za njom, ali pred gostima nije htio nastaviti raspravu. To suzdržavanje pokazalo joj je koliko dobro ipak razumije razliku između privatnog i javnog razgovora.
Njen muž nazvao ju je tokom pauze. Bio je dugogodišnji vlasnikov prijatelj i već je čuo da Leona dramatizuje. Zamolio je da ne kvari odnos zbog obične table. Ona ga je pitala bi li pristao da se njegovo ime i odlasci bilježe pred klijentima. Rekao je da nije isto. Leona nije imala snage objašnjavati zašto jeste. Završila je poziv i popila vodu sjedeći sama u malom dvorištu.
Sutradan tabla nije vraćena, ali je vlasnik bio hladan. Muž je kod kuće tvrdio da ju je odbranio. Leona je rekla da joj nije potreban izvještaj o odbrani, nego da sljedeći put prvo pita nju šta se desilo. Posao nije napustila tog dana. Počela je tražiti drugi, polako, bez pretvaranja odlaska u prijetnju koju ne može ostvariti.
Dva mjeseca kasnije predala je ključeve novoj recepcionerki. Objasnila joj je gdje stoje peškiri i kako raspoređuju smjene. Nije joj ostavila dužnost da nastavi tuđu borbu. Kolegica joj je na rastanku dala malu bocu vode za put. Leona ju je otvorila čim je izašla na ulicu, zastala kod semafora i pila koliko joj je trebalo.