Na posmatranje meteora Sara je stigla poslije noćne smjene, još s tragom gumice na kosi. Radila je u hotelskoj recepciji i imala samo dva slobodna sata prije spavanja. Grupa se okupila na brdu iznad grada. Jedini čovjek koji nije držao telefon podignut prema nebu sjedio je na prevrnutoj gajbi i jeo breskvu. Ponudio joj je drugu, unaprijed upozorivši da je vjerovatno previše zrela i da nema papirnih maramica.
Zvao se Adis i upravo završio smjenu u restoranu. Poznavao je četiri sazviježđa, a ostala imenovao prema oblicima na jelovniku. Sara se prvi put te sedmice smijala bez profesionalne obaveze. Vidjeli su dva meteora, jedan vrlo jasno, drugi možda. Kad je sunce počelo blijediti rub neba, Adis je rekao da se ovamo može doći i kada se ništa naročito ne očekuje. Sara je pomislila da bi to rado pokušala.
Počeli su se viđati između njegovog zatvaranja restorana i njenog odlaska na smjenu. Nekad je to značilo četrdeset minuta na klupi s hranom iz pekare. Nekad bi jedan zaspao dok drugi još priča. Nisu to pretvarali u dokaz slabe zainteresovanosti. Sara je uskoro trebala preseliti u drugi grad radi obuke za posao koji je dugo željela. Rekla mu je to na trećem susretu, prije nego što su se poljubili i prije nego što bi prešućivanje postalo lakše.
Adis je nekoliko dana bio tiši. Nije želio vezu na daljinu, već je jednu završio umoran od putovanja i čekanja. Sara je rekla da neće ostati zbog njega. Ta rečenica ju je zaboljela iako je bila tačna. Sjeli su na stepenice ispred zatvorenog stadiona i dogovorili da ne obećavaju ono što ne žele. Mogli su prekinuti odmah, ali oboje su htjeli još zajedničkog vremena. Nisu ga nazvali beznačajnim samo zato što su znali da ima kraj.
Posljednjeg jutra prije njenog odlaska vratili su se na brdo. Adis je donio tvrđe breskve i maramice. Sara mu je pokazala zviježđe koje je u međuvremenu naučila, a on ga uporno zvao pogrešnim imenom dok ga nije udarila ramenom. Rastali su se kod njenog ulaza, tužni i pospani. Mjesec kasnije poslala mu je fotografiju neba iz novog grada. Odgovorio je da mu nedostaje, bez molbe da se vrati. Sara je dugo gledala tu rečenicu, zahvalna što jedna lijepa stvar nije morala postati prepreka drugoj.