Ena je prihvatila posao festivalske maskote za dva nastupa s pauzom između njih. Kostim zeca bio je težak, a glava obložena pjenom koja je prigušivala zvuk. Poslije drugog nastupa koordinator je pokazao prema novoj grupi posjetitelja. Trebalo je samo još nekoliko fotografija. Enin partner Alen radio je ozvučenje i podigao palac, ponosan što im zajednički angažman dobro ide. Nije znao da Ena već sat vremena pokušava doći do sobe u kojoj može skinuti kostim i popiti vodu.

Pokazala je koordinatoru da treba stati. Rekao je da sponzor upravo dolazi i da zec ne smije nestati. Kada je ponovila zahtjev, odgovorio je da je sama pristala na posao. Ena je pomislila kako su u dogovoru postojale riječi koje su nestale čim ih treba poštovati: pauza, zamjena, završetak. Ispred nje su se nizali ljudi s telefonima, očekujući isti pokret rukom i isti veseli naklon koji se u kostimu nikada nije mogao promijeniti u umor.

Na rubu pozornice skinula je glavu zeca. Kosa joj je bila mokra, lice ozbiljno. Nije pala niti napravila dramatičnu scenu. Jednostavno je sjela i rekla da sada pravi pauzu. Koordinator je potrčao da je skloni iz kadra. Alen je ugasio muziku jer je vidio da se nešto dešava, pa čuo prvi stvarni dio razgovora. Ena je jasno rekla koliko dugo radi bez dogovorenog odmora. Nije se izvinila djeci što ispod kostima postoji odrasla osoba.

Jedan roditelj donio joj je vodu. Drugi je pitao organizatore ko brine o osoblju. Koordinator je govorio o nesporazumu, ali se javila i druga animatorica koja nije dobila obećanu zamjenu. Kratki snimak počeo je kružiti, ovaj put bez planirane poruke o neprekidnom veselju. Alen je Enu pitao želi li završiti posao. Rekla je da želi. Pomogao joj je prenijeti kostim, premda je znao da organizator možda neće biti zadovoljan njegovim izborom.

Isplata je nekoliko dana kasnila i morali su tražiti dogovoreni iznos. Organizator je kasnije angažovao više ljudi za kraće smjene. Ena nije pristala vratiti se te sezone. S Alenom je razgovarala o njegovom palcu podignutom iz daljine: nije ga krivila što nije mogao znati, ali ga je zamolila da ubuduće pita prije nego što proglasi da sve ide dobro. Narednog vikenda otišli su na običnu šetnju. Kada je sjela na klupu, sjeo je uz nju bez pogleda na sat i pružio joj bocu vode iz torbe.