Amra je oprala automobil prije dolaska kupca, očistila mrvice ispod sjedala i pronašla naušnicu koju je tražila od prošlog ljeta. Prodavali su ga da bi poslije vjenčanja mogli otići na duže putovanje. Nerminov službeni automobil bio im je dovoljan za svakodnevne potrebe. Dok je namještala naslone, zamišljala je more i prvu sedmicu u kojoj nijedno neće morati ustajati zbog posla.
Kupac je došao sa sestrom. Bio je mlađi nego što je očekivala, tih čovjek koji je svaki detalj gledao pažljivo. Rekao je da kupuje prvi automobil vlastitim novcem. Nermin je pokazivao unutrašnjost, pričao o redovnom održavanju i objašnjavao zašto su odlučili prodati. Kad ga je mladić pitao je li vozilo ikad bilo udareno, Nermin je bez zastajanja rekao da nije.
Amra je ostala kraj otvorenog gepeka. Prije dvije godine upravo je ona stajala na kiši pored tog automobila nakon što je Nermin udario u ogradu. Niko nije bio povrijeđen, ali je prednji dio popravljen i prefarban. Nije znala šta to znači za njegovu sadašnju vrijednost. Znala je samo da pitanje nije bilo dvosmisleno, kao ni odgovor koji je čula.
Nermin ju je pogledao preko krova. U tom pogledu nije bilo molbe, nego očekivanja da razumije zajednički interes. Kupčeva sestra već je iz torbe vadila novac za kaparu. Amra je spustila vrata gepeka i rekla da je automobil bio u nezgodi. Nermin je odmah dodao da je bilo beznačajno. Amra nije raspravljala o veličini štete. Ispričala je ono čemu je prisustvovala i prepustila kupcima da odluče.
Otišli su bez dogovora. Nermin joj je zamjerio što nije mogla sačekati da o tome razgovaraju nasamo. Amra je rekla da nasamo više ne bi bilo kupca kojem su odgovor dugovali. On je tvrdio da svi uljepšavaju oglase i da ih je koštala putovanja. Pred očima joj je ponovo bio mladić koji pažljivo pritišće dugme podizača stakla, kao da provjerava veliki komad svoje budućnosti.
Automobil su kasnije prodali drugoj osobi, uz otvoren razgovor o popravci i za manje novca nego što su planirali. Na putovanje nisu otišli. Vjenčanje je održano, manje veselo nego što je Amra zamišljala prije tog popodneva. Nije smatrala da je jedan ružan postupak cijela istina o Nerminu. Ipak, kada su sljedećeg proljeća počeli planirati zajednički posao, tražila je da prvo razgovaraju o tome šta svako od njih podrazumijeva pod riječju naše.