Irina je godinama slušala kako je njen muž najbolji šef na svijetu. Tako je barem pričao Damir kad bi se vratio s poslovnih proslava. Nije bio strog, dopuštao je šale, znao imena djece svojih radnika. Te jeseni prvi put ju je poveo na zajedničku večeru. Sjela je pored računovotkinje Vanje, žene koja je pažljivo sklonila vinsku čašu da joj ne smeta dok jede.

Damir je primijetio prazno mjesto kraj tanjira. Donio je bocu i rekao da večeras nema skrivanja. Vanja se zahvalila i zatražila vodu. On je napunio čašu, uvjeren da njena odbijanja pripadaju istom veselom razgovoru kao njegove šale. Ljudi oko njih smijali su se dovoljno glasno da Irina u početku nije čula koliko je Vanjin glas postao tih.

"Hajde, nismo na poslu", govorio je Damir. Irina je pogledala kolege. Čovjek s druge strane stola vrtio je salvetu među prstima. Mlada pripravnica držala je čašu podignutu, premda nije pila. Niko nije izgledao kao da je zaboravio ko odobrava godišnji odmor. Vanja je treći put ponovila da ne želi. Nije objašnjavala zašto.

Irina je uzela bokal vode i napunila svoju čašu. Onda je dodala drugu Vanji. Damir se nasmijao i pitao formiraju li njih dvije neku tajnu grupu. Irina je rekla da žena želi vodu i da ju je čuo. Njen glas nije bio glasan, ali je za stolom nastala tišina. Damir je spustio bocu tako snažno da je zazveckao pribor.

Kasnije je predložio zajedničku pjesmu. Dvoje ljudi ustalo je po kapute, pravdajući se ranim jutrom. Ostali su ubrzo krenuli za njima. Irina je ostala da plati taksi, dok je muž poravnavao stolice koje niko nije tražio da poravnava. U autu ju je pitao zašto ga je osramotila. Ona je priznala da je upravo te večeri prvi put osjetila sram zbog njega.

Nije pitao šta je Vanji, a ni Irina nije znala. Razlog joj nije bio potreban. To ga je posebno ljutilo. Želio je konkretnu okolnost zbog koje bi njegovo navaljivanje postalo nesretan nesporazum. Umjesto toga imao je sasvim obično odbijanje koje je odlučio ne prihvatiti. Kod kuće je otišao u drugu sobu, ostavljajući svečanu košulju na naslonu stolice.

U ponedjeljak je Vanja Irini poslala kratku poruku zahvalnosti. Irina je odgovorila da joj je bilo drago sjediti pored nje. Damir poruku nije vidio. Tog dana došao je ranije i rekao da je u kancelariji bilo neobično tiho. Irina je odložila knjigu. Prvi put nije požurila popuniti njegovu tišinu rečenicom koja će mu pomoći da se ponovo osjeća omiljenim.