Lidija je kupila slagalicu s hiljadu dijelova da bi prvi kišni vikend s Andrejem imao neki sadržaj. Do tada su uvijek negdje išli. Kod nje su trebali biti sami dva dana, bez izložbe, planirane večere ili prijatelja koji popunjavaju pauze. Na kutiji je bio grad uz more, s nebom koje je zauzimalo gotovo polovinu slike. Predložila je da odmah razdvoje rubove.
Andrej je umjesto toga našao crveni čamac i počeo oko njega. Lidija je pokušala objasniti da se tako samo otežava posao. On je pitao kakav posao. Nije znao da ona teško podnosi predmete koji danima ostaju nedovršeni. Čak je i knjige koje joj se ne sviđaju čitala do kraja, ljuta na autora i sebe. Andrej je u dnevnoj sobi imao tri takve knjige, svaku otvorenu na drugom mjestu.
Do subote navečer grad je imao rubove, crkveni toranj i nekoliko prozora. Nebo je i dalje ležalo u rasutim komadićima. Andrej je htio prošetati prije nove kiše, a Lidija ostati dok ne sastave barem jedan oblak. Otišao je sam po hljeb. Vratio se s toplim pecivima, našao je ukočenu nad stolom i primijetio da je premjestila njegov čamac na mjesto gdje slika pokazuje da pripada.
"To sam htio sam", rekao je. Lidija je odgovorila da je samo pomogla. Zvučalo joj je razumno sve dok nije pogledala njegov izraz. Ona je od vikenda napravila zadatak s rokom, a njega rasporedila na mali dio. Uvrijeđeno je pokupila prazne šolje. Dok je prala suđe, čula je kako Andrej pušta muziku. Prvi put joj je zasmetalo što izgleda sasvim zadovoljan usred nereda koji nju izjeda.
U nedjelju ujutro nestao je jedan dio neba. Tražili su ispod tepiha i u rukavima, pa ustanovili da ga je usisivač vjerovatno progutao prethodne večeri. Lidija je sjela na pod i nasmijala se od muke. Sve da završe, slika će ostati nepotpuna. Andrej je sjeo pored nje. Nije rekao ništa mudro. Iz džepa je izvadio zgnječeno pecivo koje je zaboravio pojesti.
Slagalica je još tri sedmice zauzimala pola stola. Jeli su na drugoj polovini kad bi Andrej dolazio. Jednom je Lidija ostavila ručak da s njim ode u kratku šetnju. Jednom je on bez podsjećanja završio suđe prije odlaska. Kad su konačno sastavili grad, nedostajao je samo komadić neba. Lidija nije kupila zamjenu. Na tom mjestu vidjela se žuta površina stola, neočekivano sunce iznad mora.