Kada je Aleksa osjetio vrtoglavicu i srušio se kraj stola, Tamara je odmah pozvala pomoć. Vrata stana ostavila je otvorena i čekala uz njega, držeći telefon. Tek kad je ekipa stigla, sjetila se da njen muž treba doći s putovanja. Na stolu su bile dvije čaše i večera koju nikad nije spremala sebi.
Aleksa je došao kao kolega da navodno razgovaraju o projektu. Njihova veza trajala je četiri mjeseca. Tamara je svaki put govorila da prvo mora riješiti brak, a onda bi pronašla još jednu sedmicu koju treba sačekati. Te večeri je planirala razgovor o prekidu, barem je to ponavljala sebi dok je palila svijeće.
U vozilu se Aleksa osvijestio. Zdravstvena radnica postavljala mu je pitanja i pripremala bilješke. Tamara je osjetila olakšanje toliko snažno da je zaplakala. Zatim je, gotovo u istom dahu, pitala može li u dokumentaciji pisati da mu je pozlilo na ulici. Radnica je zastala s olovkom.
"Mogu zapisati ono što se dogodilo", odgovorila je mirno. Nije držala govor o preljubi. Pitala je Tamaru hoće li s njima u bolnicu. Tamara je klimnula, gledajući u vlastite cipele. Aleksa se okrenuo od nje. Čak je i tada osjetila ljutnju što joj nije pomogao smisliti odgovor.
U čekaonici joj je muž poslao fotografiju kofera: stigao je ranije. Prstom je već počela pisati priču o iznenadnom sastanku. Obrisala ju je. Nazvala ga je i rekla gdje je, s kim je i da mu mora objasniti njihov odnos. S druge strane čula je samo kako se spušta zatvarač na torbi.
Nije došao praviti scenu. Rekao je da će prenoćiti kod brata. Aleksa je nakon pregleda pušten kući uz upute ljekara. Tamara ga nije povela nazad u stan. Pozvala je taksi i sačekala da uđe. Nisu se rastali filmskom rečenicom. Oboje su bili umorni, blijedi i prvi put bez mjesta na koje se mogu sakriti iza iste priče.
Razgovor s mužem trajao je sedmicama i završio razdvajanjem. Tamara nije nudila hitni događaj kao razlog da joj oprosti. Potpisala je dogovor o stanu, pronašla privremeni smještaj i rekla zajedničkim prijateljima samo ono za šta su oboje dali pristanak. Najteže je bilo prestati upravljati svakom tuđom predstavom o njoj.
Kasnije je na ulici srela zdravstvenu radnicu. Zahvalila joj je što je pomogla Aleksi. Htjela je dodati nešto o onom pitanju u vozilu, ali radnica je samo klimnula i nastavila prema smjeni. Tamara je ostala na trotoaru nekoliko trenutaka, oslobođena potrebe da od nepoznate osobe dobije potvrdu da je ponovo dobra.