Subotom je Almir odlazio s velikom sportskom torbom. Belma bi mu dodala flašu vode i ostala završavati kućne poslove. Govorio je da poslije vježbanja ode na kafu s ekipom, pa se često vraćao pred ručak. Jednog jutra torbu je zaboravio otvorenu. U njoj su bile mandarine, deterdžent i mekane kućne papuče. Belma je pomislila da je njen muž otkrio vrlo neobičan oblik rekreacije.

Nije ga pratila. Kad je došao, pitala ga je kome je kupio papuče. Almir je pogledao prema vratima kao da bi odgovor mogao ostati u hodniku. Nosio ih je bivšoj punici, Zlati. Poslije razvoda od njene kćerke nastavili su se povremeno čuti. Posljednjih mjeseci bilo joj je teže obavljati kupovinu, pa je pomagao. Belma je rekla da ne razumije zašto je zbog toga trebalo izmišljati sportsku ekipu.

Tvrdio je da nije želio da se osjeti ugroženom. Govorio je polako, tonom kojim se unaprijed smiruje tuđa navodna ljubomora. Belma ga je pitala kada mu je zabranila da razgovara s ljudima iz svog života. Nije mogao navesti primjer. Onda je priznao da je Zlati rekao kako ona ne voli njihove susrete. Zato ga starica nikada nije zvala kući. Zato se njegova bivša žena prema Belmi na posljednjem slučajnom susretu ponašala hladno.

Belma nije željela posjetu na kojoj će dokazivati koliko je velikodušna. Nije ni tražila da Almir prestane pomagati. Htjela je da svakoj osobi kojoj je izmislio njenu zabranu kaže šta je zaista uradio. On je rekao da bi to bilo ponižavajuće. Pogledala ga je, čekajući da čuje vlastitu rečenicu. Dugo je stajao uz sudoper prije nego što je uzeo telefon.

Zlata je nekoliko dana kasnije nazvala Belmu. Razgovor je bio neugodan, pun izvinjavanja koja su dolazila od pogrešne osobe. Belma joj je rekla da se ne mora izvinjavati zato što joj trebaju namirnice. Pričale su još malo o mandarinama koje su ispale kisele. Nisu odjednom postale prijateljice. Na kraju je Zlata pitala može li ubuduće zvati na kućni telefon kad Almira nema na njegovom. Belma je rekla da može.

Subotnje kupovine su se nastavile. Almir je odlazio s platnenim kesama, a kućne poslove završavao po povratku. Belma ga više nije ispraćala flašom vode. Nije to bila kazna koju je unaprijed odredila. Jednostavno joj je trebalo vremena da se ponovo obraduje čovjeku koji se vraća iz posjete o kojoj sada govori istinu.