Leona je napisala pjesmu o čaši koja ostane na stolu nakon što drugi čovjek iseli. Nije to bila naročito duga pjesma. U njoj nije bilo izdaje, krivca ni rečenice da će sutra biti bolje. Na kraju je žena oprala čašu i vratila je u ormarić. Leonina prijateljica Dunja rekla je da joj se baš taj završetak sviđa. Poslala ju je na otvoreni poziv za književno veče u malom kulturnom prostoru.
Organizatorica je prihvatila pjesmu i zamolila Leonu da dođe ranije. Kad je stigla, stolovi su već bili ukrašeni narandžastim vrpcama, a na zidu je pisalo da zajedno slavimo nove početke. Leona je prvi put vidjela taj slogan. Organizatorica joj je tada predložila malu izmjenu: iza ormarića neka doda nešto o otvorenom prozoru, novoj ljubavi ili bar osmijehu. Veče, objasnila je, treba podići raspoloženje.
Leona je rekla da ta žena još nije otvorila prozor. Organizatorica se nasmijala, kao da je autorica previše ozbiljno shvatila vlastitu izmišljotinu. Dala joj je olovku i rekla da razmisli dok ostali čitaju. Leona je sjela pored Dunje. Nekoliko mjeseci ranije izašla je iz stvarnog braka, ali pjesma nije bila izvještaj. Nije željela ni publici ni organizatorici dokazivati koliko je lično tužna da bi joj dozvolile tužan kraj.
Kad je prozvana, pročitala je pjesmu onako kako ju je napisala. Organizatorica joj nije odmah dala da siđe. Pitala je pred mikrofonom gdje je u svemu tome nada. Leona je pogledala u papir, zatim u čaše s vodom na stolovima. Rekla je da ne zna gdje je nada te večeri. Došla je čitati pjesmu, nije je donijela na popravku. U sali je neko uzdahnuo od smijeha, a neko od nelagode.
Sljedeći autor zatvorio je svesku i rekao da njegova priča također nema posebno vedar završetak. Organizatorica je odgovorila da niko nikoga ne cenzuriše. Dunja je iz prvog reda podigla olovku koju je Leona ostavila na stolici. Nije morala reći čija je. Veče se nastavilo, ali slogan na zidu počeo je izgledati kao tuđa odjeća navučena preko različitih ljudi.
Leona nije pobijedila u raspravi. Organizatorica joj je poslije rekla da je bila nepristojna. Kod kuće je opet pročitala pjesmu i promijenila jednu riječ u sredini, jer joj je zaista smetala. Završetak je ostao. Dunja je sutradan došla na kafu i sama uzela drugu čašu iz ormarića. Pile su vodu, pričale o nečemu sasvim drugom, a prozor je bio zatvoren jer je napolju puhalo.