Kad je Ena ušla u atelje, na stolu su stajale dvije šolje, a treća je bila oprana i okrenuta naopako. Dunja je objasnila da Filip obično navrati četvrtkom. Ena je došla u srijedu. Za šest sedmica trebali su se vjenčati, pa je željela upoznati ženu čije je mišljenje njen zaručnik citirao svaki put kada bi trebali izabrati film ili mjesto za odmor.

Dunja je bila restauratorica. Imala je četrdeset godina, pažljive ruke i naviku da prvo sasluša cijelo pitanje. Rekla je da ona i Filip nikada nisu bili par. Nisu se ni poljubili. Ena je osjetila olakšanje, a zatim nelagodu koju nije znala imenovati. Na polici je prepoznala knjigu koju joj je Filip nedavno preporučio. Na prvoj stranici stajala je posveta Dunji, napisana prije devet godina.

Kroz razgovor su se pojavili njihovi običaji. Filip bi zvao kasno kada ne može spavati, donosio svoje brige i ostavljao ih na njenom stolu. Kada je Dunja trebala pratnju na porodično slavlje, bio bi zauzet. Kada je spomenula drugog muškarca, povukao se na nekoliko sedmica, pa se vratio s buketom i objašnjenjem da mu nedostaje njihova posebna bliskost.

"Da li ti je rekao da sačekaš?" pitala je Ena. Dunja je odmahnula glavom. Nije to izgovorio. Uvijek bi ostavio dovoljno topline da ona sama smisli razlog za čekanje. Dok je govorila, prvi put je čula kako taj raspored zvuči nekome ko ga nije godinama živio. Spustila je šolju i počela uklanjati Filipove rukopise s radnog stola.

Ena mu je navečer ispričala razgovor. On je smatrao da ga činjenica da nije bilo afere potpuno oslobađa. Čak je očekivao da mu zahvali na iskrenosti. Pitala ga je zna li šta Dunja želi od života. Odgovorio je da voli umjetnost i mir. Nije znao za njenu ponudu za posao u drugom gradu, onu koju je odbila nakon što joj je rekao da bez nje ne zna kako bi izdržao težak period.

Vjenčanje su odgodili. Ena nije morala dokazati prevaru da bi priznala vlastitu sumnju. Dunja je spakovala rukopise i poslala ih kurirskom službom, a zatim prihvatila kraći angažman u restauratorskoj radionici na obali. Filip je u četvrtak zatekao zaključan atelje. Na telefonu je imao dvije poruke s jasnim odgovorima, bez nagovještaja i bez prostora između redova. Dugo ih je čitao, tražeći poznato mjesto na kojem bi mu neko drugi objasnio šta treba osjećati.