Selma je za naslovnicu portala saznala od frizerke. Na fotografiji su bili njena nekadašnja kolegica i čovjek čije lice nije prepoznala, uz pitanje koje je sugerisalo aferu. Fotografija je snimljena ispred bolnice. Kolegica je pratila svog odraslog brata na pregled. Selma je nazvala zaručnika Harisa, vlasnika portala, očekujući da će vijest odmah ukloniti.
"Nismo ništa tvrdili", odgovorio je. "Postavili smo pitanje." Dodao je da fotografiju već prenose druge stranice i da se cijela stvar više ne može povući. U dnevnoj sobi su stajali uzorci stolnjaka za njihovo vjenčanje. Selma ih je sklopila i stavila u ladicu, polako, kao da bi nagli pokret mogao pretvoriti njenu sumnju u konačnu odluku.
Harisova majka pozvala ju je na ručak. Govorila je o pritiscima posla, platama zaposlenih i stvarima koje ljudi napišu kad su umorni. Selma joj je rekla da ne može planirati zajednički život od prihoda koji nastaje tako što nečiji najteži dan postane naslov. Starija žena branila je sina, ali je usput prestala jesti. Na kraju je samo zamolila Selmu da ne donosi odluku u ljutnji.
Mjesec dana nisu razgovarale. Haris je slao cvijeće i obećavao uredničke promjene, bez ijedne konkretne izmjene. Portal je objavio novu priču o razvodu nepoznatog para. Selma je već bila spremna povjerovati da može ostati uz njega i utjecati na njegov rad kada ju je majka ponovo nazvala. Ovaj put našle su se na klupi ispred biblioteke, bez ručka i porodičnih fotografija.
Iz torbe je izvadila staru novinsku stranicu. Harisov otac nekada je vodio isti posao u štampi. Objavio je pismo žene koja ga je molila da zaštiti njenu privatnost, jer je znao da će se bolje prodavati. "I ja sam mislila da ću ga promijeniti tako što ću biti dobra prema njemu", rekla je. "Na kraju sam samo naučila ne čitati ono što plaća našu kuću." Nije Selmi rekla da ode. Vratila joj je mogućnost da vidi cijelu cijenu ostanka.
Selma je vratila prsten, a novac za rezervaciju sale podijelili su prema uplatama. Haris je poslije objavio ispravku priče o njenoj kolegici. Bilo joj je drago zbog kolegice, ali to nije shvatila kao poziv da se vrati. S njegovom majkom ostala je u povremenom kontaktu. Jednog proljeća našle su se opet pred bibliotekom, obje s knjigama pod rukom. Razgovarale su o onome što su pročitale, bez potrebe da opravdavaju autora.