U predvorju nove kuće već je stajao prazan zlatni okvir. Robert je umjetnici pokazao mjesto na kojem će visjeti portret njega i supruge. Želio je da slika izgleda intimno, ali dovoljno svečano za prijem poslovnih partnera. Ponudio je dvostruki honorar ako završi do godišnjice braka.
Umjetnica Nika zamolila ih je da dođu zajedno na prvo sjedenje. Došla je samo Iva. Robert je poslao asistenta s fotografijama i porukom da ima sastanak. Nika je na fotografijama vidjela ženu u različitim haljinama i muškarca s uvijek istom rukom položenom na njeno rame, kao na naslon stolice.
Iva nije kritikovala muža. Govorila je o njegovoj prezaposlenosti kao o vremenskoj nepogodi koju se ne može promijeniti. Dok je Nika skicirala, spomenula je da voli stare autobuse, putovanja bez rezervacija i kioske s jeftinim stripovima. U Robertovoj kući nije bilo ničega što bi to nagovijestilo.
Na drugom sjedenju Robert je ostao devet minuta. Poklonio je Ivi narukvicu i pitao hoće li se vidjeti na slici. Onda je primio poziv. Nika ga je zamolila da prije odlaska predloži jedan prizor u kojem se njih dvoje osjećaju blisko. Nabrojao je hotele, odmarališta i restorane u kojima su ih posluživali po imenu.
"A nešto što niste platili?", pitala je. Nije to izgovorila podrugljivo. Robert je zastao, pogledao Ivu i ponudio da donese fotografiju prvog stana. Iva je rekla da se ne sjeća gdje su je spremili. Već je posezala za telefonom da pozove asistenticu, pa ga spustila nazad u krilo.
Portret nije bio gotov za godišnjicu. Nika je vratila dodatni dio honorara, uz običnu skicu dviju praznih stolica. Robert je ljutito zvao galeriju koja ju je preporučila. Iva ga je prekinula. Prvi put je pred nekim rekla da joj skica izgleda tačnije od njihovih fotografija. Gosti su u susjednoj sobi čekali tortu.
Sutradan se Iva preselila u manji stan na mjesec dana, da razmisli šta želi. Robert je dolazio po dogovoru. Jedne subote donio je kesu starih stripova iz podruma. Sjeo je za kuhinjski sto i priznao da ih je pronašao slučajno, te da nije znao koliko joj znače. Nije odmah dobio oprost.
Nakon nekoliko mjeseci ponovo su sjeli pred Niku. Iva je ostala u svom stanu, ali su se viđali i razgovarali bez telefona. Na slici je Robert slušao dok mu pokazuje poderanu stranicu stripa. Zlatni okvir prodali su. Portret je bio manji nego što su planirali, a prvi put je stvarno pripadao oboma.