Gost je rekao da mu nema sata dok sam skupljala tanjire poslije deserta. Prvo sam pogledala pod sto. Onda sam podigla salvetu i pomjerila praznu korpu za hljeb. Bio je redovan gost, čovjek čije je ime moj zaručnik Nikola izgovarao s posebnim poštovanjem. Nikola je vodio salu, ja sam radila drugu smjenu. Štedjeli smo za stan i računali svaki dodatni sat.

Čovjek je tvrdio da je sat skinuo prije jela. Ja ga nisam vidjela. Njegova žena je rekla da možda nije ni došao s njim, ali ju je prekinuo. Pogledao je prema mojoj torbi, ostavljenoj iza šanka. Nije odmah rekao da sam ga uzela. Pitao je mogu li samo pokazati sadržaj, jer tako će svi biti mirni.

Nikola me povukao u stranu. Govorio je tiho, onim glasom kojim inače rješava pogrešnu narudžbu. Rekao je da nemam šta skrivati i da pet minuta nije vrijedno problema. Pogledala sam ga u bijelu košulju koju sam tog jutra peglala. Nije me pitao kako sam. Pokušavao je pronaći najbrži put da gost ponovo bude zadovoljan.

Odbila sam otvoriti torbu. Gost je postao glasniji, a njegova žena ustala i uzela kaput s vješalice. Tražila je džepove redom, ljuta na njega dovoljno dugo da zna gdje prvo pogledati. Sat je našla u unutrašnjem džepu. Držala ga je na dlanu bez riječi. Čovjek se nasmijao i kazao da mu pamćenje očito više nije što je bilo.

Ostavio mi je novčanicu koju nisam uzela. Nije mi trebalo da napojnica postane cijena za ono što se upravo desilo. Nikola ju je sklonio pored kase i ostatak smjene nije razgovarao sa mnom. Pred odlazak je rekao da sam mogla biti praktičnija. Sada niko nije imao korist od cijele neprijatnosti, a gost se možda neće vratiti.

Na putu kući hodali smo odvojeno, iako smo išli na istu adresu. Ja sam mislila o stanu za koji štedimo i o svim budućim situacijama u kojima bi od mene mogao tražiti da se smanjim zbog njegove računice. On je mislio o poslu koji nije lako zamijeniti. Znala sam to i bez pitanja. Upravo zato nisam željela jednostavan odgovor koji će ga pretvoriti u čudovište.

Narednog jutra Nikola je vratio novčanicu vlasniku da je preda gostu. Rekao mi je da mu je žao. Nisam skinula prsten, ali ga nisam ni zagrlila. Otišla sam na smjenu s istom torbom. Kad sam je ostavila iza šanka, Nikola je pomjerio kutije da joj napravi mjesta. Bio je to mali pokret. Još nisam znala da li je premalen.