Obavijest je visila pored poštanskih sandučića, uredna i plastificirana. Zajedničko dvorište trebalo je postati reprezentativno, pa je predsjednik kućnog savjeta naredio da se uklone konopci za veš. Vera je pročitala papir s korpom na kuku. U njenom prizemnom stanu peškiri su se zimi sušili danima. Ipak je prvi put poslušala. Nije htjela opet biti žena koja svaki dogovor zaustavlja pričom o vlastitoj svakodnevici, kako ju je Boris nazivao na sastancima.
Sedmicu kasnije u dvorište su stigle četiri ukrasne stolice. Niko nije znao ko ih je platio niti smiju li na njima sjediti svi. Boris je rekao da zgrada konačno dobija lice. Njegov apartman na trećem spratu imao je balkon iza kojeg se, svakog jutra, sušilo toliko bijele posteljine da se ograda nije vidjela. Vera je to znala jer je iz kuhinje gledala ravno prema njemu.
Vjetar je jednog četvrtka spustio njegovu navlaku preko nove stolice. Zakačila se za metalni cvijet na naslonu i poderala. Boris je sišao ljut, noseći drugi kraj kao dokaz protiv loše kupljenog namještaja. Vera je stajala pred vratima s mokrim kaputom. Pitala je čiji su to plavi monogrami na bijelom platnu. Bili su isti kao na reklami njegovog apartmana, koju je zalijepio iznad zabranjenog dvorišta.
Na sljedećem sastanku donijela je staru korpu. Nije je dramatično istresla, samo ju je stavila kraj stolice i pitala gdje će sušiti stvari. Boris je objasnio razliku između privatnog balkona i zajedničkog prostora. Tada se javio stanar s drugog sprata. Njegovi gosti upravo su boravili u Borisovom apartmanu, a oglas im je obećao miran, uređen vrt. Zajedničko dvorište u tom je oglasu izgledalo kao dodatak jednoj smještajnoj jedinici.
Boris je rekao da uspješan apartman koristi svima. Vera ga je zamolila da navede kome je do sada uplatio dio prihoda. Neko se nasmijao, neko joj rekao da pretjeruje. Sastanak se razvukao u svađu o stolicama, troškovima i tome ko je uopće glasao za zabranu. Nisu riješili nijedno pitanje. Dogovorili su novi sastanak, što je u njihovoj zgradi obično značilo da će se papir sam odlijepiti prije odluke.
U subotu je Vera ponovo razapela svoj konopac. Stavila je samo dvije jastučnice, dovoljno daleko od stolica da nijedna ne dodiruje naslon. Boris je s balkona gledao kako ih vjetar okreće. Kasnije je sišao s računom za popravku poderane navlake i dugo stajao pred oglasnom pločom. Na kraju ga je presavio i vratio u džep. Vera je, prvi put te sedmice, navečer spremila suhu posteljinu u ormar.