Nikola je izgledao baš kao na fotografijama. To je Lani bilo najteže objasniti kada ju je sestra kasnije pitala šta nije bilo kako treba. Nije lagao o godinama, nije govorio preko nje, nije ružno postupio s konobarom. Donio joj je knjigu koju je uzalud tražila. Tri mjeseca su razmjenjivali poruke o poslu, lošem spavanju i filmovima koje su gledali istovremeno iz različitih stanova.

Za stolom je osjetila toplinu poznanstva, ali ne i želju da ga dotakne. Uvjeravala se da je umorna, da će se osjećaj pojaviti poslije druge kafe. Nikola je primijetio njenu tišinu i počeo pričati više nego inače. Izvadio je dvije karte za izložbu sljedeće subote. Kupio ih je jer su o tome razgovarali. Lana je rekla da se raduje, iz straha da će mu upropastiti večer.

Na rastanku joj je prišao da je poljubi. Okrenula je obraz, nespretno, prekasno da pokret izgleda slučajan. Nikola se odmakao i upitao je li požurio. Ona je odgovorila da joj samo treba vremena. Kod kuće je stavila knjigu na sto i shvatila koliko se već obavezala nečemu što ne želi. Nije joj ništa dugovao zbog poklona. Ni ona njemu, ali mu je sada dugovala tačniji odgovor.

Nazvala ga je sutradan. Nije spominjala umor ni težak period, iako su joj se te rečenice nudile kao udoban izlaz. Rekla je da joj je drag, da su razgovori bili stvarni, ali da ne osjeća romantičnu privlačnost. Nikola je dugo šutio. "Zašto si onda rekla da se raduješ suboti?" pitao je. To pitanje nije mogla ukloniti pričom o njegovim dobrim osobinama. Priznala je da je rekla ono što je mislila da će ga manje povrijediti.

Ponudila je da vrati knjigu i plati svoju kartu. Knjigu nije htio natrag, a na izložbu će povesti brata. Kada je predložila da nastave razgovarati kao prije, rekao je da trenutno ne može. Osjetila je ubod odbijanja i odmah se postidjela što od njega traži udobnost koju mu sama ne može dati. Dogovorili su se da se neko vrijeme neće javljati. Nije odredio koliko će to trajati.

Subotu je provela kod sestre, pomažući joj složiti police. Telefon je ostao u torbi. Uvečer je počela čitati njegov poklon i pronašla račun ostavljen između stranica. Na njemu je bila jutarnja satnica, prije njihovog sastanka. Zaplakala je za nečim što je bilo vrijedno, iako nije postalo ljubav. Nije mu poslala fotografiju knjige. Njegovu tišinu ostavila je njemu.