U hodniku su se zvali po roditeljima. Ona je bila kćerka gospodina iz sobe osam, on sin žene koja je uvijek tražila dodatni jastuk. Tek treće sedmice razmijenili su imena. Sanja i Haris. Donosili su jedno drugom kafu iz automata, čuvali mjesto na klupi i slušali iste neizvjesne rečenice bez pokušaja da ih odmah poprave. Kad je njen otac otišao kući, Sanja je shvatila da joj nedostaje čovjek kojeg nije vidjela ni u jednom drugom prostoru.

Poslala mu je poruku i predložila kafu. Pristao je, uz napomenu da kasnije ide majci u posjetu. U kafiću ga nije odmah prepoznala. Nosio je zelenu košulju, bez torbe punjene voćem i rezervnim stvarima. On je zastao pred njenim stolom kao da je pogriješio sprat. Oboje su se nasmijali, pa pitali za roditelje. Razgovor je tako odmah našao poznati hodnik i ostao u njemu duže nego što su namjeravali.

Sanja je prva rekla da ne zna čime se bavi. Haris je popravljao muzičke instrumente. Ona je vodila obračun plata u maloj firmi. Činjenice su zvučale neobično službeno nakon svega što su već znali o međusobnim strahovima. Haris je pokušao ispričati smiješnu priču o čovjeku koji je pokvarenu trubu donio u kesi za krompir. Sanja se nasmijala, iznenađena što se na njegovom licu pojavila sasvim nova vrsta živosti.

Onda su naišli na prvu razliku. On je volio glasne koncerte, ona je iz gužve uvijek tražila izlaz. On je mislio da je to može promijeniti pravom muzikom. Sanja ga je pogledala dovoljno mirno da se sam zaustavi. Nije došla biti još jedna osoba čije stanje treba poboljšati. Haris se izvinio i pitao gdje se onda ona dobro osjeća. Rekla je da voli rane šetnje kad grad još nije potpuno otvorio oči.

Dogovorili su nedjeljno jutro. Nije izgledalo kao veliki početak, samo kao drugi pokušaj da se sretnu bez zajedničke klupe na kojoj brinu. Harisova majka izašla je iz bolnice kasnije tog mjeseca. Više nije bilo razloga da se sretnu slučajno. To je njihovim porukama dalo nešto nesigurnije i ljepše, jer je svaka sada morala biti namjerna.

Na trećoj šetnji Sanja se naljutila zbog njegovog kašnjenja. Haris je kupio pogrešno pecivo. Nisu bili savršen par nastao iz teškog vremena. Sjedili su na hladnoj klupi, pregovarali o petnaest minuta i dijelili doručak koji nijedno posebno ne voli. Kad ju je pitao hoće li se vidjeti opet, rekla je da hoće, ali da sljedeći put ona bira pekaru.