U šestoj epizodi Boris je rekao da novinar laže. U sedmoj je pogodio gdje je nestala sestra. U osmoj je odmah znao ko neće preživjeti večeru. Gledala sam ga preko zdjele kokica i pitala kad je postao toliko pronicljiv. Slegnuo je ramenima, zadovoljan sobom, i rekao da samo treba pratiti detalje. Ja sam, očigledno, pratila pogrešne. Seriju smo počeli gledati zajedno kad su se djeca odselila, kao mali ritual koji nije zahtijevao ni peglanje ni dogovaranje porodičnog ručka.

Prije devete epizode otišla sam otvoriti prozor. Iz dnevne sobe čula sam ga kako kaže da će sad nestati struje u kući glavne junakinje. Nisam se još vratila na kauč kad se to desilo. Tačnost je bila toliko besmislena da sam ugasila televizor i pitala je li već gledao. Rekao je da je slučajno vidio najavu. Onda da mu je kolega otkrio dio. Tek na treće pitanje priznao je da je završio cijelu sezonu dok ja spavam.

Mogla sam razumjeti da nije htio čekati. Mogla sam čak razumjeti da mu je neugodno priznati kako nije izdržao tri večeri. Nisam razumjela zašto me deset dana podučava da budem pažljivija. Njegova mala predstava genija značila je da se ja pored njega stalno osjećam sporijom nego što jesam. Boris je rekao da je to samo televizija. Odgovorila sam da je televizija jedina stvar u tom trenutku koja ništa ne glumi, jer je već ugašena.

Narednu epizodu pogledala sam sama. Nije to bilo toliko slatko kako sam očekivala. Bez njega nisam imala kome reći da likovi otvaraju sumnjiva vrata potpuno nepotrebno. Ipak ga nisam pozvala samo da popunim prazno mjesto. Kad je ušao, pitao je može li sjesti. Rekla sam da može ako ne zna nešto što ja tek trebam saznati. Sjeo je i prvi put nekoliko minuta šutio bez izraza da posjeduje važnu informaciju.

Izvinio se zbog onog dijela o detaljima. To mi je značilo više nego obećanje da nikad neće gledati unaprijed, jer takvo obećanje nisam ni tražila. Dogovorili smo da može gledati šta hoće sam, a da za naše večeri biramo nešto što nijedno nije vidjelo. Trebalo nam je pola sata da nađemo novi naslov i još toliko da priznamo da je užasan.

Boris je usred prve epizode rekao da misli kako je baštovan kriv. Pogledala sam ga. Podigao je obje ruke i rekao da ovaj put stvarno nagađa. Na kraju je krivac bila tetka. Pripremila sam mu mali papirni pehar za drugo mjesto u vlastitoj dnevnoj sobi. Čuva ga pored daljinskog, gdje ga može vidjeti svaki put kad poželi biti pametniji nego što jeste.