Fotografija na pozivnici bila je mala, ali Dunja je odmah prepoznala kosi balkon. Nacrtala ga je jedne nedjelje dok je suprug Faruk pravio ručak. Projekat kuće za mlad par navodno nije prošao prvi krug. Sada je stajao na plakatu izložbe njegove firme, pod tuđim potpisom. Dunja je povećala sliku na telefonu dok slova nisu postala mutna. Potpis je bio njegov.

Radila je samostalno, uglavnom sitne adaptacije. Faruk joj je ponudio da veliki nacrt pokaže kolegama, pa joj vratio samo usmeni odgovor da im se ne uklapa u plan. Dunja je povjerovala. Platila je softver i naredna dva mjeseca crtala tuđa kupatila. Nije joj smetalo što radi manje poslove. Smetalo joj je što sada nije mogla pronaći nijednu tačku u kojoj joj je muž rekao cijelu istinu.

Na otvorenje je otišla bez najave. Faruk ju je ugledao pored makete i zastao s čašom u ruci. Njegova šefica prišla je, oduševljena što upoznaje ženu koja mu, kako je rekao, daje "kućnu podršku". Dunja je objasnila da je autorica početnog rješenja i ponudila datoteke s datumima. Nije podizala glas. Šefica ih je oboje odvela u praznu kancelariju, gdje je ventilator pravio nepristojno veseo zvuk.

Faruk je priznao da je predao nacrt pod svojim imenom, misleći da će kasnije uključiti Dunju. Kolege su doradile konstrukciju, naručilac potpisao, a njega unaprijedili. "Nisam htio da izgleda kao usluga supruzi", rekao je. Dunja ga je upitala kome bi tačno bila učinjena usluga. Prvi put te večeri nije imao spremnu rečenicu. Šefica je obustavila objavu projekta dok se autorstvo ne utvrdi.

Ispravka je uključila Dunjino ime i naknadu, uz jasno navedeni rad ostatka tima. Faruk je izgubio unapređenje. Kod kuće je govorio da ga je mogla prvo nazvati. Dunja je rekla da je imao tri mjeseca da prvi poziv napravi sam. Otišla je kod prijateljice, s laptopom i nekoliko haljina, bez dramatičnog pražnjenja ormara. Razgovore o zajedničkoj budućnosti odgodila je dok se ne završe poslovni dogovori.

Na ponovljenoj prezentaciji stajala je uz kolegicu koja je riješila konstrukciju balkona. Razgovarale su bez takmičenja o tome šta je svaka promijenila. Faruk je sjedio u publici, bez govora i bez prava da je iznenadi pomirenjem. Poslije joj je predao fasciklu sa svim ranijim verzijama. Dunja ju je uzela i rekla hvala. To je bila potvrda prijema, ništa više, ali prvi put nije morao nagađati šta njena riječ znači.