Kada su se Selina i Nadina uselile na treći sprat, donijele su jednu sofu, osam kutija i veliki lonac ruzmarina. Komšinica Vera pomogla im je pridržati vrata, pitala jesu li sestre i na odgovor da su partnerice naglo prestala postavljati pitanja. Poslije im je ipak donijela dvije šolje kafe. Selina je taj gest shvatila kao nespretan, ali pristojan početak.
Mjesec kasnije u grupi stanara pojavila se žalba na noćnu buku. Nije pisalo ime, samo "novi stan na trećem". Nadina je te noći radila u hotelskoj recepciji, a Selina spavala sama s temperaturom. Odgovorile su mirno i ponudile da razgovaraju. Vera je napisala da pojedinačni detalji nisu bitni ako se ljudi već osjećaju neugodno u vlastitoj zgradi.
Potom su stigle tvrdnje o nepoznatim posjetiocima, dimu u hodniku i oštećenom sandučiću. Ništa nije imalo tačan datum. Vlasnik stana pozvao ih je da pita planiraju li ostati. Selina je prvi put čula vlastiti dom opisan kao problem koji bi se mogao riješiti njihovim odlaskom. Tražila je sastanak na kojem će se odvojeno razgovarati o svakoj konkretnoj primjedbi.
Sastanak je održan u prizemlju, između bicikala i rezervnih pločica. Vera je govorila najduže. Rekla je da nije protiv nikoga, samo želi mir. Tada je njen sin ušao noseći metar i pitao majku kada može pogledati stan na trećem. Tišina je trajala dovoljno dugo da shvati da je došao u pogrešnom trenutku. Vera je sklopila fasciklu koju nije ni otvorila.
Sin je objasnio da mu je majka rekla kako podstanarke uskoro odlaze i da je već razgovarala s vlasnikom. Nije znao za žalbe. Nadina je osjetila olakšanje, pa ljutnju što joj je uopće bilo potrebno ovakvo slučajno razotkrivanje. Rekla je da njih dvije plaćaju kiriju, poštuju kućni red i neće dokazivati da zaslužuju stan tako što će biti tiše od svih drugih.
Predstavnik stanara zatražio je da buduće žalbe sadrže konkretan događaj i da se prethodne neutvrđene optužbe ne prenose kao činjenice. Vlasnik je potvrdio njihov ugovor. Verin sin se izvinio i otišao. Vera nije, barem ne tada. Sedmicama ih je izbjegavala na stepenicama, što je Selini bilo lakše od lažne srdačnosti uz kafu.
U maju je ruzmarin prerastao lonac. Nadina ga je presadila na balkonu, a Selina odnijela reznice susjedima koji su ih tražili. Jedna je završila kod Vere, preko starije gospođe s prvog sprata. Nije to značilo pomirenje. Samo je u zgradi ponovo postojalo nešto o čemu se moglo razgovarati bez pretvaranja tuđeg života u dnevni red sastanka.