Maja je svoj govor počela tri puta i svaki put zaboravila riječ nakon pozdrava. Učionica je bila mala, publiku činilo sedmero odraslih ljudi, ali njoj je izgledalo kao puna dvorana. Kurs javnog nastupa upisala je zbog posla u kojem je trebala predstavljati ideje, ne samo slati ih drugima. Čovjek u drugom redu pomjerio je stolicu tako da joj lice bude vidljivo između dvije visoke osobe. Nije joj dovikivao da može. Samo je slušao.
Zvao se Andrej. Njegov problem bio je suprotan: govorio je toliko uvježbano da niko nije znao šta stvarno misli. Instruktorica mu je jednom oduzela bilješke i zamolila da priča o najobičnijem predmetu iz džepa. Izvadio je stari privjesak koji mu je poklonila kćerka i prvi put zastao usred rečenice. Maja je tada osjetila da ga želi bolje upoznati, upravo dok je njemu djelovalo da gubi kontrolu nad govorom.
Vježbali su zajedno poslije časa. Andrej joj je pomogao skratiti predugačak uvod. Ona njemu izbaciti rečenice koje bi mogle pripadati bilo kome. Kada je predložio da govore snimaju, Maja je pristala samo pod uslovom da snimke brišu poslije pregleda. Poštovao je dogovor bez nagovaranja. Njegova pažnja prema malom zahtjevu značila joj je više od pohvale koju je izgovorio na kraju svake probe.
Jedne večeri ostali su u učionici jer je vani padala jaka kiša. Andrej je rekao da ima pitanje koje nije pripremio. Maja se nasmijala i zamolila da ga ne najavljuje kao važan poslovni prijedlog. Pozvao ju je na večeru. Ona je rekla da želi, ali ne večeras, jer je umorna i želi kući. Na njegovom licu pojavilo se razočaranje, pa razumijevanje. Dogovorili su petak. Nije morao dobiti trenutni pristanak da bi poziv bio uspješan.
Na večeri je Maja govorila lako dok Andrej nije pokušao opisati šta mu se kod nje dopada. Počeo je previše uredno, s tri unaprijed složene osobine. Zaustavila ga je smijehom. "Reci jednu stvar koju nisi vježbao." Pogledao ju je i rekao da voli kada se naljuti na nepreciznu riječ. Maja je osjetila kako joj se obrazi zagrijavaju. To nije bio kompliment koji bi mogao poslati drugoj osobi bez izmjene.
Na završnom času oboje su održali dobre, nesavršene govore. Maja je zastala, udahnula i nastavila. Andrej je izgubio mjesto u bilješkama, pa završio vlastitim riječima. Poslije su otišli na kafu bez razgovora o ocjenama. Kada joj je pružio ruku preko stola, nije pripremio uvod. Uzela ju je i nastavila pričati o danu koji nije zasluživao publiku, ali je zasluživao nekoga ko će ga saslušati.