Lift u poslovnoj zgradi radio je samo do drugog sprata, iako je zgrada imala četiri. Na odmorištu između trećeg i četvrtog Denis je zato ostavljao stolicu za klijente koji bi se umorili. Tu je jednog dana zatekao Ninu kako jede sendvič iznad kutije s računima. Podigla je pogled i rekla da će platiti zakup stolice čim njen klijent plati njoj.
Denis je popravljao stare računare, a Nina vodila malu službu za obračun plata. Svako je imao vlastitu kancelariju, vlastiti aparat za kafu i previše vremena između poziva. Počeli su ručati na odmorištu jer je samo tamo dopiralo popodnevno sunce. Nina bi donijela paradajz, Denis posudio so iz obližnjeg kioska. Pričali su o mušterijama bez otkrivanja imena, o prehlađenim mačkama i namještaju koji su naslijedili nakon razvoda.
Nina je primijetila da Denis utorkom nosi čistu košulju iako nema sastanke. On je primijetio da ona ostavlja pola jabuke umjesto da donese drugu. Njihovo udvaranje trajalo je kroz cijelo proljeće, obučeno u poslovne pauze. Kad bi ih domar zatekao, govorili su da rješavaju pitanje zajedničkog interneta. Domar im je naposljetku donio dodatnu stolicu i prestao postavljati pitanja.
U junu je vlasnik najavio prodaju zgrade. Zakupci su imali mjesec da odu. Denis je brzo pronašao radionicu u drugom naselju. Nina je odlučila raditi od kuće. O tome su razgovarali posljednjeg petka, između praznih kutija, s ozbiljnošću ljudi koji raskidaju iako se nikad nisu usudili započeti. "Tamo nema sunčanog stepeništa", rekao je Denis. Nina je klimnula, ljuta što se ponašaju kao da je stolica jedina moguća adresa.
Dok je pakovala kalkulator, vratila se na odmorište. Denis je odvrtao naslon da stolicu lakše odnese. "Hoćeš li me pozvati na ručak koji se računa kao ručak?" pitala je. Pogledao je šaraf u dlanu, pa nju. Rekao je da već dva mjeseca smišlja kako. Nina mu je uzela odvijač i dovršila posao dok je on rezervisao sto za subotu. Oboje su se smijali neobičnoj podjeli zadataka.
Na njihovom prvom pravom sastanku restoran je bio preglasan, a paradajz bez ukusa. Denis je to izgovorio i odmah se izvinio, bojeći se da kvari veče. Nina je predložila da prošetaju do pijace. Kupili su zreo paradajz i jeli ga u parku, s papirnom kesom između sebe. Nije bilo sunca, samo oblačan junski dan. Kad joj je pružio ruku, više nisu morali izmišljati kvar koji treba zajedno popraviti.