Dina je na porodična okupljanja dolazila spremna da pomjeri frižider. Takmičila se u dizanju tegova, pa je rodbina njenu snagu smatrala zajedničkom imovinom. Čim bi skinula jaknu, neko bi spomenuo ormar koji treba odnijeti na sprat. Šalili su se da im ne trebaju majstori dok imaju nju. Dina se smijala zajedno s njima, premda bi ponekad poželjela doći praznih ruku i tako i ostati.

Emira je upoznala u redu za autobus. Iz torbe mu je ispalo klupko vunice i otkotrljalo se ispod klupe. Ona ga je dohvatila, a on zahvalio kao da mu je spasila mnogo više od nekoliko koraka saginjanja. Pitao ju je smeta li joj što se vlakna hvataju za rukav. Rekla je da je njen rukav preživio gore stvari, pa su počeli razgovarati.

Pleo je kad želi odmoriti misli. Dina je prvi put vidjela odraslog muškarca da to govori bez šale na vlastiti račun. Ona mu je rekla čime se bavi poslije posla. Emir nije tražio da zategne mišić niti pitao može li ga podići. Zanimalo ga je voli li takmičenja ili sam trening. Odgovor joj je potrajao duže nego što je očekivala.

Počeli su se nalaziti u malom lokalu pored stanice. Jednom joj je donio šal, taman toliko širok da ga dvaput omota oko vrata. Odabrao je zelenu jer je primijetio da često gleda prema zelenim predmetima u izlozima. Dina nije znala kako odgovoriti. Ljudi su joj uglavnom poklanjali korisne stvari za trening, kao da ostatak njenog tijela i dana ne postoji.

Na sestrinom rođendanu nosila je šal i povela Emira. Zet je odmah zamolio da prije torte pomogne prenijeti stari kauč. Emir nije uskočio kao njen zaštitnik. Samo ju je pogledao, čekajući šta će ona reći. Dina je prvi put odgovorila da danas neće. Nastala je kratka tišina, pa je sestra pozvala zeta da reže tortu. Kauč je ostao gdje je bio.

Na sljedeće takmičenje Dina je prvi put povela Emira. Dok je ona nastupala, on je sjedio među ostalima i navijao. Nije pobijedila. U povratku je bila ljuta na propušteni pokušaj i nije se trudila izgledati vedro zbog njega. Emir je slušao, pa pitao želi li večeru. Pristala je. Na ulazu u restoran skinuo joj je šal s ramena, pažljivo da se ne zakači. Nikad se nije osjećala slabije zbog nečije pažnje, ni manje snažno zato što joj je prijala.