Vesna je ušla noseći saksiju bosiljka i torbu koja se nije mogla zamijeniti za torbicu s kozmetikom. Alen je stajao u kuhinji novog stana i gledao prvo torbu, pa biljku. Kad je rekao da će konačno imati svoj prostor, zamišljala je police, dvije četkice i jutra u kojima se niko ne oblači na brzinu. On je kupio dvije čaše i jedan peškir. Taj peškir visio je na ručki pećnice.
Rekla mu je da je razgovarala s mužem. Ne o još jednom vikendu, nego o odlasku. Alen je povukao stolicu i sjeo prije nje. Pitao je zašto nije sačekala da se dogovore. Vesna je spustila bosiljak na prozor. Tokom jedanaest mjeseci njihove veze govorili su o budućnosti dovoljno često da je prestala pitati kada budućnost počinje. Sada je slušala kako on svaki od tih razgovora vraća u neodređeno vrijeme.
Njegova žena nije znala ništa. Nije namjeravao otići, bar ne sada. Stan je iznajmio da prestanu tražiti slobodne sobe i gledati na sat. Smatrao je to velikim korakom za njih. Vesna je gledala jednu usamljenu čašu na stolu, dok je druga još stajala u kartonskoj kutiji. Pitala ga je gdje bi, u tom velikom koraku, trebala držati zimsku jaknu. Nije odgovorio. Nije postojao ormar.
Ljutila se na njega dok nije izgovorila da joj je uništio brak. Čula je rečenicu i zastala. Alen je lagao o veličini njihove budućnosti, ali ona je svom mužu lagala svakodnevno, bez njegove pomoći. Nije joj se svidjelo što su dvije stvari mogle biti istinite istovremeno. Sjela je na drugu stolicu, onu koja se klimala, i prvi put nije pokušala zamisliti ljepšu verziju sobe.
Otišla je kod sestre. Bosiljak je ponijela, jer ga je sama kupila i jer joj je bilo nepodnošljivo da ostane ukras sljedećeg tajnog popodneva. Alen ju je zvao, govorio da paniči i tražio vrijeme. Muž joj je poslao jednu poruku, praktično pitanje o stvarima koje treba preuzeti. Njegova suzdržanost boljela je više od ljubavnikovog straha, ali nije od njega tražila da joj olakša.
Mjesec kasnije našla je malu garsonjeru. Na prozoru je bilo dovoljno svjetla za bosiljak. Ponekad bi uveče poželjela nazvati jednog od njih samo da ne jede sama. Umjesto toga oprala bi tanjir, otvorila prozor i ostala u sobi koju ovoga puta nije morala nazivati ničim većim nego što jeste.